PorodicaPraktična Lola

Dilema “vakcinacija”: Pravo na zdravlje je važnije od prava na izbor

Imunizacija je spasila svijet. Za mene je tu tačka. Za mnoge druge nije. Tu počinje pravi rat roditelja. Na kraju padaju teške riječi, žestoke uvrede. Jedni za, drugi protiv. Svi imaju čvrste argumente. A niko zapravo ne zna sve. Ne…

Žana Gauk

Imunizacija je spasila svijet. Za mene je tu tačka.

Za mnoge druge nije. Tu počinje pravi rat roditelja. Na kraju padaju teške riječi, žestoke uvrede. Jedni za, drugi protiv. Svi imaju čvrste argumente. A niko zapravo ne zna sve.

Ne znam mnogo o vakcinama. Ne znam šta je smućkano u epruvetama. Medicinska sestra u banjalučkom Savjetovalištu uvijek mi je ljubazno govorila protiv kojih bolesti moje dijete prima vakcinu i to mi je bilo dovoljno. Znaju šta rade, zavšili su školu. I ko sam ja da pametujem? Ne usuđujem se da se igram Boga.

Ne ulazim u rasprave, svako ima svoja objašnjenja, ali ja i dalje više vjerujem zvaničnim istraživanjima nego pričama rekla-kazala. Internet je čudo. Današnji roditelji tu mogu da pronađu sve što im odgovara, pa i podršku za svoje odluke.

Čitajući tako dolazim do priče CIN-a koji piše o dječaku Nedimu iz Sarajeva. Dječak je u petom mjesecu vakcinisan protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja te dječije paralize i hemofilusa B. Nakon toga je dugo plakao. Počeo je da koči noge i ruke. Utvrđeno je da zaostaje sa motorikom, a onda se na snimcima vide teška oštećenja mozga. U Ljubljani je ustanovljeno da je riječ o “encefalopatiji po vakcinisanju”. Međutim, nije urađeno vještačenje koje bi dalo odgovor na koju vakcinu je organizam reagovao i zbog čega.

Ne znam mnogo o vakcinama. Ne znam šta je smućkano u epruvetama. Medicinska sestra u banjalučkom Savjetovalištu uvijek mi je ljubazno govorila protiv kojih bolesti moje dijete prima vakcinu i to mi je bilo dovoljno. Znaju šta rade, zavšili su školu. I ko sam ja da pametujem? Ne usuđujem se da se igram Boga.

Stručnjaci za ovu oblast kažu da se komplikacije mogu dogoditi ako je dijete alergično na određeni sastojak vakcine, ako ima problem u imunološkom sistemu ili genetske predispozicije.

mmrBanjalučanin Dušan M. “Loli” je ispričao da je bio žestoki protivnik vakcina. Njegovi sinovi danas su vakcinisani.

“Uvijek sam se svađao u Savjetovalištu, jer mi nisu znali objasniti šta se kombinuje u tim vakcinama. Imao sam osjećaj da vodim dijete na giljotinu, jer nikad ne znam da li će se baš njemu zalomiti onaj postotak koji umire od tih vakcina. Ipak, na kraju smo supruga i ja odlučili da ih vakcinišemo, jer su nas prozivali telefonom. Najužasniji osjećaj bio je dok smo čekali da je primi i trenuci poslije, plašili smo se da će se dogoditi nešto što nikome ne želimo”, kazao je Dušan.

Internet je čudo. Današnji roditelji tu mogu da pronađu sve što im odgovara, pa i podršku za svoje odluke.

Mnogo je i onih koji su isključivo protiv i ne žele da popuste. Na društvenim mrežama vode prave “male ratove”.

“Imam sinove od deset i osam godina. Nikada nisu primili vakcinu i mislim da sam donijela ispravnu odluku. Bila sam svjedok stravične priče u daljoj familiji, a sve se desilo zbog vakcine. Ne očekujem da me drugi roditelji razumiju, odluku sam donijela samo za svoju djecu”, kaže ova majka.

Druga opet dodaje: “Djevojčica je teško podnosila vakcine i primila je sve do MMR. Drugo dijete uopšte nisam vakcinisala. Ima mnogo razloga za i protiv, ali kod mene je prevagnulo protiv”.

Mene danas kopka da li stroge laboratorijske provjere, koje se provode u svijetu, rade i bh. stručnjaci. U Institutu za javno zdravstvo RS tvrde da je sve isto. Pa svoju djecu vakcinišu ovdje.

BiH nabavlja vakcine koje su prošle stroga testiranja Svjetske zdravstvene organizacije. Zatim, one prolaze kontrolu Agencije za lijekove, a dalje postupanje je strogo kontrolisano i dokumentovano kroz sistem takozvanog “hladnog lanca” sve do bezbjedne aplikacije.

Druga opet dodaje: “Djevojčica je teško podnosila vakcine i primila je sve do MMR. Drugo dijete uopšte nisam vakcinisala. Ima mnogo razloga za i protiv, ali kod mene je prevagnulo protiv”.

istrazivanjaPosebne rasprave u BiH se vode zbog MMR vakcine, a koja se sve češće povezuje sa pojavom autizma kod djece. Prva doza ove vakcine djeci se daje sa navršenih godinu dana i zaštita je od morbila (ospica), rubeole i zaušnjaka. Čitava priča da MMR izaziva autizam potiče od gastroeneterologa Endrua Vejkfilda, koji je 1998. utvrdio da je pronašao vezu između vakcinisanja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole i autizma. Njegova teorija više puta je pobijena, a na kraju je i sam priznao da je lagao.

Bh. pedijatri, poznati i priznati, ističu da najveći broj vakcina djeca primaju u ranoj dječijoj dobi, ali i veliki broj dešavanja na zdravstvenom planu biva u istom periodu, tako da se poremećaji zdravlja, do kojih bi ionako došlo, pripišu vakcini. Neki poremećaji zdravlja nisu evidentni odmah, nego se manifestuju kasnije, rastom i razvojem djeteta pa i to zna da koincidira sa vakcinama. Roditelji tako odmah uspostave vezu koje zapravo nema.

Posljedice bolesti kod nevakcinisanog djeteta mogu biti teške i dalekosežne, kao što su upale pluća, mozga i moždanica i subakutni sklerozirajući panencefalitis, objašnjavaju pedijatri.

Posebne rasprave u BiH se vode zbog MMR vakcine, a koja se sve češće povezuje sa pojavom autizma kod djece.

Još jedno od najčešćih pitanja je – zašto da vakcinišem dijete ako ono svejedno može da dobije bolest protiv koje je primilo vakcinu. Istina je da dijete može da dobije tu bolest, ali su simptomi značajno slabiji, a posljedica prebolovane bolesti gotovo nema.

Zakoni u BiH propisuju kazne, ali su one potpuno nepopularne i gotovo niko ih ne sprovodi, a onda su ljekari na mukama jer moraju da objasne značaj doze koju će dijete primiti.

imunizacijaSrbija je to riješila dopunama Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti prema kojem je vakcinacija obavezna i nije potrebna saglasnost roditelja za to. Ako se roditelji ogluše o ovu obavezu, biće više puta upozoreni, novčano kažnjeni, a na kraju i predati u nadležnost socijalne službe.

Strah u BiH doveo je do toga da danas ponovo imamo epidemije bolesti koje su bile skoro iskorijenjene. Ranije smo imali sporadične slučajeve, danas imamo toliko rasprostranjene bolesti da iz kuće ne bi trebalo da izlazimo.

To se desilo i pretprošle zime kada je ovim prostorima zavladala epidemija morbila. Univerzitetski klinički centar RS je ostao zaključan za posjete, a ja kao porodilja, ostala sam bez majčine pileće supe. Sedam dana bolničkog posta i pitanje zašto je, zbog nemara (ili kako god se to zvalo) drugih roditelja, moje dijete izloženo riziku zauvijek su me naveli na put obaveznog vakcinisanja. Dilema ne postoji. A nije da se nisam plašila i osluškivala gugutanje i pratila pokrete.

Strah u BiH doveo je do toga da danas ponovo imamo epidemije bolesti koje su bile skoro iskorijenjene. Ranije smo imali sporadične slučajeve, danas imamo toliko rasprostranjene bolesti da iz kuće ne bi trebalo da izlazimo.

Hrvatski Ustavni sud je ovakvu situaciju jednostavno riješio – PRAVO DJETETA NA ZDRAVLJE JE VAŽNIJE OD RODITELJSKOG PRAVA NA IZBOR. Tačka!

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije