Ljudi s olovkama

Alija Ljevo: Ravnopravnost ili samo loša predstava?

Vrlo često čujem da je ovo 21. vijek, savremeno doba u kojem smo dostigli vrhunac razvoja, ekonomskog, društvenog, pa i onog mentalnog. Mnogi tvrde da dalje ne možemo napredovati, jer smo taj neki maksimum već dostigli. Međutim, jesmo li? Da…

Ljudi s olovkama

Vrlo često čujem da je ovo 21. vijek, savremeno doba u kojem smo dostigli vrhunac razvoja, ekonomskog, društvenog, pa i onog mentalnog. Mnogi tvrde da dalje ne možemo napredovati, jer smo taj neki maksimum već dostigli. Međutim, jesmo li? Da li je tačno da baš ni u čemu ne možemo bolje i više?

Možda i najočitiji primjer da smo još uvijek daleko od napredne zajednice je odnos prema ženama. O.K, bolje je u odnosu na neko prošlo vrijeme, no ako bolje pogledate, vidjećete da nam ni današnjica u kojoj živimo  baš i ne služi na čast. Barem ne u tom segmentu. Zašto ne?

Prisjetimo se, u svrhu teksta, situacija iz nekih prošlih vremena, kada žene nisu imale pravo glasa, kada su batine bile sasvim normalna, legitimna i legalna stvar, ako je ne tučeš poslije 21h. Problem nastaje tek ako je tučeš poslije 21h, jer tad komšije spavaju, pa im buka smeta. A to je već  remećenje javnog reda i mira, što je nezakonito. Napredovali u odnosu na taj period jesmo, ali da li se može reći da smo dostigli onih idealnih 50 – 50, o čemu su sanjale i za što su se borile mnoge hrabre žene i zbog čega je, na kraju, i nastao feminizam kao pokret? Sigurno da, uz malo zdravog razuma, svako vidi da do 50 – 50 još nismo došli. I ko zna da li ćemo ikada?!

Krenimo od javnog života. Uz tek rijetke izuzetke, politički vrh svih važnijih, pa i onih nevažnih država i državica, sastavljen je uglavnom od muške populacije. Ako se priča o ravnopravnosti, Vlada svake države bi trebala biti mjesto broj jedan gdje se ta ravnopravnost treba naći i primijeniti. Međutim, nema je. Da li to znači da nema obrazovanih, kompetentnih i za to određeno mjesto kvalifikovanih žena, koje bi taj posao obavljale isto kao i njihove muške kolege, a vrlo vjerovatno i (mnogo) bolje? Ne. Ima ih. Štaviše, ima ih jako puno, ali one svejedno ne bivaju izabrane.

Živimo u društvu(a kad kažem društvo mislim na Zemlju kao planetu) u kojem se građani odbijaju voziti u autobusu/tramvaju/avionu koji vozi žena. Živimo u društvu u kojem je kuća i sve u njoj „ženski posao“, a muškarcu se čestita i kuje ga se u zvijezde kada nešto od tih kućanskih poslova obavi sam(osim za prijatelje, tu je papučar istog trena). Živimo u društvu u kojem za potpuno isti posao, žena biva manje plaćena od muškog kolege.

Idemo dalje. Ovo je društvo u kojem se žena, koja na svijet donosi novi život, suočava sa više nego realnom mogućnošću da bude otpuštena odmah po isteku porodiljskog odmora. Jer, pobogu, odakle njoj pravo da bude trudna i na taj način tereti budžet?

Sve ove, mogu slobodno reći, sramote društva su ujedno i sramote nas muškaraca, jer društvo u kojem živimo još uvijek je patrijarhalno, pravljeno prema muškarcu u svakom svom segmentu. Čak su i kuhinje, koje su onako velikodušno prepuštene ženama, dizajnirane prema muškarcu visine 180cm.

Primjeri diskriminacije žena u savremenom društvu su brojni, a ovaj tekst nije dovoljan da ih se sve nabroji, ali i ovo što sam „na prvu“ izdvojio, sasvim je dovoljno onome ko želi da razumije.

Svakog dana slušamo kako je ovo „društvo po mjeri svakoga“ i kako svaki čovjek ima jednaku šansu da ostvari šta želi. A kako onda objasniti činjenicu da više od pola svjetske populacije(da, više ih je od nas i hvala Bogu na tome) ne uživa isti tretman? Feminizam se sve ove godine ne bori za vlast i premoć žena. Umjesto toga, sve one se bore samo za istu startnu poziciju.

Bit feminizma je u postizanju ravnopravnosti. Ali one prave, suštinske ravnopravnosti, a ne ove izrežirane koju sada živimo.021

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije