Ljudi s olovkama

Crvenkapa: Vladimir: Gospodin Konj ili gospodin Savršeni?

Uočila sam nešto impozantno  u ovom gradu, i to ličnost: pravu, pravcatu osobu (kao što kažu djeca u najvećem naletu emocija) od krvi i mesa, prirodnu i kvrgavu, i to muškarca koje svoje mane ponosno šeta, dok svoje vrline vjerovatno…

Ljudi s olovkama

Uočila sam nešto impozantno  u ovom gradu, i to ličnost: pravu, pravcatu osobu (kao što kažu djeca u najvećem naletu emocija) od krvi i mesa, prirodnu i kvrgavu, i to muškarca koje svoje mane ponosno šeta, dok svoje vrline vjerovatno pokazuje izabranima. Kad kažem mane mislim na određene osobine ličnosti koje u određenoj mjeri imaju svi ljudi, ali koje ljudi vješto skrivaju misleći da će na taj način više osoba privući u svoj život, naravno ne sluteći da time gube na autentičnosti i da će na kraju života shvatiti da ih niko i ne poznaje ili da su ih voljeli zbog pogrešnih uvjerenja.

I ako se moje mišljenje o njemu zasniva samo na posmatranju, mislim da sam na dobrom putu u sagledavanju onoga šta on predstavlja i da je vrijedan da bude glavni akter bar jedne priče, a ako ne i više njih.  Smatram se dobrim psihologom i poznavaocem ljudi, ali on mi je bio iznenađujuće osvježenje u moru ljudi koje upoznajem ili gledam svakodnevno. Da je kojim slučajem odlučio da se bavi filmskom ili pozorišnom umjetnošću vjerovatno bi bio veoma loš. Naravno, moje aluzije na njega nisu romantičarskog tipa, nego je to više kao divljenje egipatskim piramidama, koje ponosno predstavljaju ljudsku prošlost i sav taj potencijal u ljudskim umovima, potencijal koji mi svi imamo, ali smo prevelike kukavice da bismo bili ono što jesmo.

Kada bih ga opisivala u jednoj rečenici rekla bih:  „Njega nisu zakopale društvene katakombe“. Gdin „Nepoznati“ je rastao na zdravim  principima prirode, odnosno neko mu je na vrijeme rekao da je mnogo važnije voljeti sebe nego da te vole drugi. Toliko koliko je zanimljiv on, zanimljivi su i komentari drugih koji su ovu priču slušali od strane mene. Pričajući o nekom nepoznatom muškarcu upoznala sam ljude koji me okružuju, jer ljudi dok pričaju o drugima ili daju mišljenje o nekoj osobi ili temi, ustvari govore puno o sebi.

Ne moram vam reći da sam s nekima prestala da se družim, upravo zbog njihove percepcije moje priče. Te projekcije njihovih ličnosti, života i svega su izašle na vidjelo baš tad, a nikako prije, čak i kada se radi o godinama prijateljstva. Nisam ja očekivala nista pričajući na ovu temu, ali zasigurno ne osmišljavanje negativnih formulacija na moje divljenje određenoj osobi, koji ti isti nisu ni vidjeli, nit ga poznaju i znaju, ko ni ja sama.  Ako mi ne vjerujete pokušajte uraditi jedan eksperiment: odaberite jednu osobu, možete i poznatu osobu, i pričajte o njoj sve najljepše, pustite maštu da upravlja vašim mišljenjem i poslušajte šta će vam reći ljudi oko vas.

Tad ćete uočiti razlike među ljudima i shvatiti moja oduševljenja, ali i razočarenje u druge. Elem, ja mu dala ime Vladimir, nekako mi išlo uz njega. Uz to ime sam  uvijek zamisljala nekog bas kao što je on: nekog visokog muškarca, snažnog temperamenta i oštrih crta lica. Veoma često mi je bio u vidnom polju, ali i da nije lik je toliko sjajan da bi se neki dio njegovog šarma otkinuo i došetao pred moje oči.  Muškarac koji je prešao 40-tu, a koji se još uvijek ljuti kao dječak i koji traži od drugih da kažu šta misle. Još se ljuti kad zaobilaze istine i teške teme.

Zaboravi gdje je , ko je i s kim je i napravi haotičnu pometnju u savršenom ljetnjem danu dok se svi ljuljaju u svojim licemjernim i statističnim ulogama. Čak i kad vidi da drugima smeta njegova narav i da neće s tim ništa postići on nastavi po svom. Iza leđa ga nazivaju gdin KONJ ili KONJINA. Tad sam spoznala da ljudi lažu da vole iskrenost. Istinoljubivi, brutalno jasni i ljudi kojima nije važno da li se nama dopadaju ili ne su očito neka sorta balkanskih konja u očima širokih masa.  Tad sam tužno shvatila i da ja nosim neki mračni epitet, ono zasigurno.

Ovaj muškarac- dječak se i smije, ali ne kao što to rade odrasli. Nigdje ne piše, ali kao da smo mi svi veliki odrasli ljudi pročitali u nekom zakoniku da je glasan osmjeh nepristojan, banalan i nepoželjan i u skladu se s tim i  ponašamo. Eto sjetite se kad ste se zadnji put nasmijali grohotom? E ovaj dječak od 40 i kusur godina se tako smije često. Sve odzvanja. Ja tačno znam da je on i tamo negdje u nekom ćošku lokala se i ja tome nasmijem, i ako ga ne vidim i pomislim ono nešto kao vauu….jel ja to čujem osmijeh, a da nije onaj osmijeh ruganja ili podsmjeh koji imaju odrasli ljudi kad sjede skupa u toku pauza na poslu.

Takođe, on voli i da sjedi sam. Tad se ne hvata telefona i društvenih mreža kao neki davljenik, nego uživa u tome sto je napokon sam sa sobom i posmatra svijet.  Bavi se razgledanjem stvari oko sebe i djeluje kao da duboko promišlja o svemu što mu miče ispred očiju pijući zeleni čaj. On kad ugleda nekog poznatog na ulici  istrči pred njega i onda pričaju i raduju se skupa, ko da se nisu vidjeli stotinu godina. Koliko je srdačan isto toliko je i neprijatan kad mu nešto ide na živce.

Transparentno pokazuje svoj široki dijapazon emocija, afekata i stanja. Zanimljivo je da uvijek stavlja sebe u prvi plan kad priča, odnosno priča o tome šta je on radio, kako bi radio i djeli svoja iskustva. Ljudi ga nazivaju „laktašem“, kao samo se „lakta“, hvali i uzdiže. Ustvari ne uviđaju da ljudi koji inspirišu druge ne pričaju o drugima, nego naprotiv, daju svoj primjer i daju sebe kako bi neko naučio nešto iz njihovih priča. Vladimir je naravno uspješan muškarac na svim životnim poljima .

Možda je formula za uspjeh njegova osobnost. Ne znam, ali znam zasigurno da je izvor energije i da nije usamljen jer ima sebe. Šta je savršenstvo uopšte? Ko postavlja standarde savršenstva – shvatila sam posmatrajući njega i osluškujući ljude oko sebe. Savršena osoba je autentična osoba, ona koja ne mijenja maske kao da je na Venecijskom karnevalu. Vladimir.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije