Ljudi s olovkama

Emir Čolo: Biram pozitivne sitnice

Gledao sam tog mudrog čovjeka, sa sijedom kosom, naboranim licem i sjetom u očima, kao da žali za nečim u prošlosti,  kako prenosi svoju mudrost radoznalom dječaku pored sebe. „Život se sastoji od sitnica.“ rekao mi je i nastavio da…

Ljudi s olovkama

Gledao sam tog mudrog čovjeka, sa sijedom kosom, naboranim licem i sjetom u očima, kao da žali za nečim u prošlosti,  kako prenosi svoju mudrost radoznalom dječaku pored sebe. „Život se sastoji od sitnica.“ rekao mi je i nastavio da pije kafu, gledajući kroz prozor, pripremajući se da zapali još jednu cigaretu.

Nakon mnogo godina sjetio sam se svoga djeda, slušajući predavanje na jednom poslovnom skupu na kojem sam prisustvovao kao tek imenovani mladi menadžer. Poduzetnici, menadžeri, univerzitetski profesori, političari i ostali koji su bili govornici tog dana, poredali su se na svoja mjesta, čekajući znak za početak programa.

Bez nekog posebnog iskustva na sličnim poslovima, željan novog znanja, zauzeo sam svoje mjesto u publici, čvrsto držeći rokovnik sa namjerom na zapišem što više stvari koje bi mogao primjeniti u svom radu. Govornici su nesebično dijelili svoja iskustva sa prisutnima, opisujući najznačajnije situacije na koje su nailazili tokom svoje karijere. Posebno mi je bilo drago kada je za govornicu izašao jedan univerzitetski profesor poznat po svom neobičnom i zanimljivom stilu predavanja, koga sam ranije imao priliku slušati i koji me je uvijek oduševljavo svojom jednostavnošću i pozitivnim pristupom.

Odmah na počektu izlaganja je skrenuo pažnju na to da je veoma važno da rukovodioci razlikuju pozitivne sitnice koje popravljaju  atmosferu u radnom okruženju od onih negativnih. Rekao je da je jedna od negativnih sitnica sa kojima se suočavaju rukovodioci i kašnjenje zaposlenika na posao ili sastanak i postavio pitanje „da li je 10 minuta nečijeg kašnjenja zaista razlog za histeriju?“ U tom trenutku u salu je ušao jedan čovjek, nervozno tražeći mjesto gdje bi mogao sjesti, čime je izazvao pažnju svih ljudi u publici.

Ne obazirući se na njega nastavio je: „Ako shvatite da 10 minuta kašnjenja jeste razlog za ljutnju, nemojte negativnost izraziti prema  prvoj  osobi koja se pojavi u vašoj blizini, nego prema pravoj osobi.“ – rekao je i kliknuo na naredni slajd, na kome se nalazila slika poslovnog čovjeka u odijelu, sa skupljenim rukama i zatvorenim očima, u pozi koju koriste hindustički jogiji ili budistički monasi prilikom meditacije. To je izazvalo smijeh kod publike.

Strpljivo čekajući da se svi u publici smire, nastavio je: „Možete pokazati ljutnju u takvim situacijama, ali je bolje razmisliti i sačekati sa svojom  reakcijom – možda je riječ o slučajnosti koju ćete s pretjeranom i  prebrzom reakcijom ojačati i umjesto da nestane, dati joj dodatnu snagu. Istina je da je lakše reći „prestanite da se nervirate zbog gluposti“, a da je znatno teže to i učiniti. Međutim, i to je moguće. Jednostavno pažnju usmjerite na pozitivne sitnice: uputite osmjeh, potapšite nekoga po ramenu, posvetite nekome vrijeme, uputite pohvalu, pomozite nekome“.

Slušajući predavača i gledajući slajd sa čovjekom u odijelu i kravati, sjetih se knjiga o menadžmentu koje sam čitao, stilovima upravljanja, nagrađivanju i motivisanju zaposlenih. Sjetih se pruženih ruku svoje majke i njenog osmjeha dok sam pravio prve korake, boreći se svim snagama da dođem do njenog toplog zagrljaja. Sjetih se mudrih riječi svoga djeda.

Shvatih da su sitnice važne. Ova mala sitnica koju sam čuo od predavača mi posluži kao vodilja. Zapisah u svoj rokovnik:

„Život se sastoji od sitnica.

Svaki čovjek bira da li mu se život sastoji od pozitivnih ili negativnih.

Biram pozitivne sitnice!“

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije