Pokušala sam najljepše stvari i momente iz 2016. sumirati u jednom postu na Lovily blogu, ali moram priznati da je ostalo samo na pokušaju. Kada god se vratim na post sjetim se još nekih stvari koje treba da dodam i…
Pokušala sam najljepše stvari i momente iz 2016. sumirati u jednom postu na Lovily blogu, ali moram priznati da je ostalo samo na pokušaju. Kada god se vratim na post sjetim se još nekih stvari koje treba da dodam i još nekih stvari koje su obilježile ovu godinu koja je iza nas. Lola je, naravno, jedna od tih stavki. Biti dio nje, pisati stalno, tražiti i kopati nove stvari koje mogu predstaviti Lolinim čitaocima i sve ostalo šta donosi rad sa Lola-ekipom uljepšao je svaki ponedjeljak, ali i ostale dane. Ako vi ovo čitate – vjerovatno da je Lola uljepšala i vaše dane. Zato, srećna nam Lola i mnogo joj uspjeha. A sada hajde da se pozabavimo još nekim lijepim stvarima iz 2016, prije nego što nam 2017. donese svoje.
Iako sam kod sebe na blogu kao meni najdraži i najbolji album (bez konkurencije) navela Everything You’ve Come to Expect benda The Last Shadow Puppets, činjenica je da će mnogi reći kako je novi album Red Hot Chili Peppersa ipak taj koji je obilježio 2016. Mnogi su ga zavoljeli na prvi sluš, pa i ja sama. 5 godina se čekalo na nešto novo, i, moram priznati, vrijedilo je – jer nove pjesme benda koji smo svi nekad (i sad) slušali su zaista sjajne.
Priznajem, knjiga nije izašla 2016, već krajem prošle, ali sam je ja pročitala početkom sadašnje pa ću biti slobodna da je svrstam u kategoriju najboljih iz ove godine. Riječ je o zbirci priča i kolumni poznatog srpskog pisca koja u potpunosti odgovara mom senzibilitetu, pa ako su vam se dopale dosadašnje preporuke, onda će sigurno i ova. Njegovo pisanje je toliko jednostavno, a toliko emotivno i lijepo, ali nikad upakovano sa mašnicom, već potpuno realno i surovo. Njegove uglavnom kratke rečenice, kombinacije i tokovi misli, i tematike su samo tehnički dio ljepote ovog djela. Pročitajte ili izguglajte neku njegovu priču i biće vam jasno.
Gledala sam, ježila se, bila na rubu suza, u stanju šoka, nevjerice i sa osjećanjem straha. Da, pričam o pozorišnoj predstavi, i ma koliko ovakve emocije i stanja možda nisu najpoželjnija nekome ko ide da u pozorište radi razonode, ja “Nebeski odred” svrstavam u red najboljih ikad pogledanih. Riječ je o potresnoj predstavi koja traje 3 puna sata i bavi se Aušvicom, tačnije grupom zatvorenih različite nacionalnosti (Poljak, Nijemac, Francuz, Italijan, Srbin, Jevrejin i Grk) koji prolaze kroz različita umna i fizička stanja i koji kuju plan kako da pobjegnu iz logora. Veoma je potresna, maestalno odrađena, a adekvatnog komentara za glumi i sve šta je ovih 7 momaka iznijelo zaista nemam. Evo, i sad me hvata jeza. Ukoliko ikada dobijete priliku da ovu predstavu pogledate – kupite kartu bez oklijevanja. Hvala Gradskom pozorištu Jazavac i festivalu Zaplet što su omogućili da i Banjalučani vide ovo ostvarenje na daskama.
Da, mnogo volim Irie FM, slušala sam ih barem 3-4 puta uživo, pisala sam o njima na blogu (ovdje) i radila intervju sa Vukašinom Markovićem, frontmenom benda, ali opet ne mogu a da ih ne stavim u najkoncert bez obzira što su me ove godine u potpunosti oduševili i 2 Cellos i Mando Diao koji je nastupao na našem dragom Demofestu. Slušajte ih, hvalite ih, šaljite dalje.
Toliko za ovaj ponedjeljak. Čitamo se!
L.
Vječiti sanjar i optimista. Veliki ljubitelj knjiga, jezika i putovanja. Kafoholičar i čokoholičar. Težim jednostavnosti u ovom komplikovanom svijetu. U prošlom životu bila sam britanska aristokratkinja. U ovom će me ubiti perfekcionizam i svestranost. lovily.net
