Krajem januara sve nas je iznenadila vijest da će se roba naručena preko interneta u iznosu većem od 50,00 konvertibilnih maraka preuzimati uz angažovanje špeditera. U praksi, odluka Uprave za indirektno oporezivanje, znači da na robu koja košta 50,01 maraka…
Krajem januara sve nas je iznenadila vijest da će se roba naručena preko interneta u iznosu većem od 50,00 konvertibilnih maraka preuzimati uz angažovanje špeditera. U praksi, odluka Uprave za indirektno oporezivanje, znači da na robu koja košta 50,01 maraka treba platiti špediterske troškove od minimalno 20 maraka i još toliko za podnošenje aplikacije. Poslije toga se zaračunava carina. Na primjer, za mobilni telefon, kao za nekomercijalnu robu, ona iznosi oko 10 odsto. Ova taksa može iznositi pet, deset ili 15 odsto zavisno od vrste robe. Nakon te takse se dodaje PDV. Uz to, dodaje se još desetak maraka fiksnih troškova. Na kraju, naplaćuje se i otvaranje paketa. Ova radnja nije jeftinija od 3,5 ali ni skuplјa od 8,5 maraka. Špediteri znaju da se na ovaj način kupcima obračunava i do 150% od prvobitne vrijednosti robe. Pravdaju se da je procedura identična za “carinjenja paketa robe ili kamiona brašna”.
Prema važećim propisima, vrijednost pošilјke koja ne podliježe carini je roba do iznosa od 50 maraka, za jednu osobu tokom jedne sedmice. Sve preko toga podliježe carinama i porezu na dodatnu vrijednost. Osim toga, da bi pošilјka spadala u grupu nekomercijalne robe njena vrijednost ne smije preći 1.500 maraka.
Sva ova carinska procedura uvoza roba putem interneta iz inostranstva u skladu sa Zakonom o carinskoj politici BiH i svim važećim podzakonskim aktima odavno postoji.
Da bi se izbjegle nedoumice u kalkulaciji treba znati da se pri utvrđivanju carinske osnovice za obračun uvoznih dažbina najčešće koristi fakturna vrijednost robe. Ona stoji na računu tj. na fakturi koja prati određenu robu. Ako je nema traži se potvrda o plaćanju putem izvoda sa računa kreditne kartice. Tek na utvrđenu carinsku vrijednost se obračunavaju i plaćaju dažbine. Ukoliko na carini posumnjaju da se radi o krivotvorenoj fakturi, ili ako za robu ne postoji faktura niti dokaz o plaćanju kreditnom karticom, carinska služba može da utvrdi stvarnu vrijednosti robe. Ta vrijednost se iskazuje na osnovu poznate vrijednosti već uvezene iste ili slične robe. Vrijednost utvrđena na taj način će se koristi kao osnovica za obračun dažbina.
U skladu sa poštanskim propisima, pošilјka koja stigne u BiH može stajati najduže 30 dana. Ukoliko pošiljku, po isteku roka, niko ne preuzme, pošilјka se vraća. U skladu sa poštanskim propisima, postoji i ograničenje u težini od 30 kg. Zakonom o carinskoj politici BiH su od plaćanja uvoznih dažbina oslobođeni predmeti koji se prime iz inostranstva u pismima ili poštanskim paketima u vrijednosti do 50 KM. Međutim, postoje takse i za robu koja košta mnogo manje od 50 KM. Na primjer, oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina se ne odnosi na alkoholne proizvode, parfeme i duvanske prerađevine.
Naši sugrađani su pokušali da plaćanje troškova zaobiđu tako što kao adresu prijema navodili adrese svojih rođaka i prijatelјa. Nekoliko dana od narudžbe roba bude isporučena na adresu nekona u EU. Kada lice na kojeg je naslovlјena pošilјka preuzme paket prvom prilikom je donese ili pošalјe po nekom trećem kod nas. Ovaj sistem funkcioniše i na raznim licitacijama na internetu ali i za robu velikih dimenzija. Roba se naruči i dopremi kod nas po mnogo nižoj cijeni nego što je ona na našem tržištu.
Dakle, teško je prevariti uhodan i dugogodišnji sistem obračuna dažbina. Ipak, očekivano, svo nezadovlјstvo se sručilo na UIO. Odjednom svi mnogo naručuju preko interneta. Nakon (n)ove odluke UIO, ombudsmana su zasule žalbe građana. Prema nekim informacijama, u UIO namjeravaju da nadograde softver čime će da smanje troškove tj, ovaj problem.
Odluka UIO da se roba preuzima uz angažovanje špeditera jeste povećala troškove narudžbe ali je i otkrila druge važne probleme u našem društvu.
Prvi problem dolazi od strane ilegalnih posrednika. Naime, preko društvenih mreža i/li raznih domaćih sajtova za kupovinu i preprodaju se kupci dovode u zabludu da ne treba da plate ni carinu ni poreze. Tako, na primjer ,za bateriju ili za patike koje naručite preko sajtova koji se reklamiraju putem društvenih mreža možete dobiti neprijatno iznenađenje. Naime, iz Sarajeva vas mogu obavijestiti da uz plaćenu cijenu treba da platite još 100 ili više maraka na ime carine i poreza. Zapravo, takvi dopisi su očekivani kada se naručuje preko posrednika.
Prema nekim procjenama UIO godišnje registruje više od 90 hilјada pošilјki koje prime građana u BiH. Od toga su oko 80 hiljada pošiljki naručene online. To nas dovodi do drugog problema – sive ekonimije. Uprava za indirektno oporezivanje je bez sumnje nastojala da suzbije nelegalnu prodaju proizvoda koji završe na tržištu a naručeni su preko interneta. Društvene mreže su preplavlјene raznim ponudama patika, odjeće, parfema, okvira za naočale i gedžeta za koje niko ne zna odakle dolaze a jeftinije su i za 70 odsto od iste robe u ovlaštenim prodavnicama. Cijena ne bi bila problem kada bi krajnji kupci znali kome da se žale za nepredviđene troškove ili štetu na proizvovima koju uoče. Ruku na srce, većina lјudi je svjesna raznih falševa ali će istrajati da do određene stvari dođe preko interneta jer je tako jeftinije. Oni koji bi da izbjegnu povod za žalbe treba da se do detalјa informišu o uslovima plaćanja carine. Samo tako će zasigurno znati koliki iznos carine će morati platiti na kuplјenu robu. Drugim riječima, dobro se raspitajte da vidite da li se uopšte isplati naručivati nešto iz inostranstva. Ukoliko smatrate da su vaša prava prilikom uvoznog carinjenja ugrožena, postoji zakonski rok da se žalite nadležnom Regionalnom centru UIO.
Problemi sa carinjenjem će se prevazići. Kupcima je nevažno da li će to biti nakon pritiska ombudsmana na UIO i na pošte ili poslije prilagođavanja softvera u UIO. Nijedno rješenje neće biti posve besplatno.
Bitno je da naručena roba neće mnogo poskupiti. Kvalitet robe koja dospije u ruke kupaca će i dalјe ostati – upitan.
