PorodicaPraktična Lola

Sve više tinejdžera pomišlja na samoubistvo. Zašto?

Najteže pitanje koje pedijatri moraju rutinski pitati tinejdžere jeste ono o depresiji i tendenciji ka samoubistvu. To nisu pitanja koja su opcije, već se postavljaju svaki put kada se vidi da postoji naznaka problema. A prema podacima o korištenju droga porast…

Priredila Sara Velaga

Najteže pitanje koje pedijatri moraju rutinski pitati tinejdžere jeste ono o depresiji i tendenciji ka samoubistvu. To nisu pitanja koja su opcije, već se postavljaju svaki put kada se vidi da postoji naznaka problema. A prema podacima o korištenju droga porast broja depresivnih tinejdžera je primjetan u periodu od 2005. do 2014. godine. Izraženije je to kod djevojčica, a nakon što su uporedili podatke sa starijom grupom došli su do zaključka kako je porast primjetan u uzrastu od 12 do 20 godina.

Dr. Ramin Mojtabai, psihijatar i profesor koji je ujedno i sprovodio istraživanje, ističe kako je pojačan porast zabilježen u periodu 2012. i 2013. godine. Šta je to zapravo što je uzrokovalo depresiju u tolikoj mjeri? Dešava se da su oblici depresivnog ponašanja povezani i sa konzumacijom opijata, koji služe kao utjeha i bijeg od različitih situacija, kao što su razvodi roditelja i vršnjačko nasilje.

Teži oblici depresije vode ka tome da se djeca samoranjavaju i pomišljaju na samoubistvo, što dovodi do novih zabrinjavajućih podataka. Naime, prema istraživanju Centra za bolesti i prevenciju koje je sprovedeno 2014. godine rizik od samoubistva postaje jednak riziku od pogibije u saobraćaju. Pri tome su obuhvatili djecu od 10 do 14 godina.

A doktor Shain savjetuje da roditelji na vrijeme obrate pažnju na zabrinjavajuće znakove koji bi mogli uputiti da nešto nije u redu.

Prečesto se dešava da roditelji uopšte ne shvataju kako da pomognu djeci. Trebali bi slušati više, jer bi to podrazumijevalo 90% komunikacije sa djecom. Često se dešava upravo obrnuto. Roditelji imaju tendenciju da govore i ubjeđuju djecu da su oni u pravu, ne shvatajući da im pri tome nanose veću štetu. Osim toga, društvene mreže šire govor mržnje i otežavaju tinejdžerima odrastanje, konstantno ih bombardujući sa dezinformacijama i pogrešnim idealima kojima oni kasnije teže.

Istraživanje nije obuhvatilo informacije o faktorima koji upućuju na zlostavljanje djece i seksualno uznemiravanje, što takođe dovodi do depresije.

Prečesto se dešava da roditelji uopšte ne shvataju kako da pomognu djeci. Trebali bi slušati više, jer bi to podrazumijevalo 90% komunikacije sa djecom. Često se dešava upravo obrnuto.

Postoje dokazi da je cyber nasilje povezano sa povećanjem depresije, naročito među djevojčicama, koje mogu pomisliti i na samoubistvo. Tu dolazi do situacije u kojoj mnogi roditelji postaju nemoćni i shvataju onda kada je prekasno da njihovo dijete ima problem. Onda reaguju po kratkom postupku i ukidaju im korištenje mobitela ili računara, što pogoršava dodatno situaciju.

Djeci u ovom uzrastu mnogo teže pada zabrana korištenja društvenih mreža od uzroka takve kazne. Na taj način gube kontakt sa svojim vršnjacima i podršku koju su navikli dobiti u krugu svojih prijatelja. Počinju se osjećati izolovano i onda ih njihovi strahovi potpuno nadvladaju. Potrebno je razgovarati sa njima i ne dozvoliti im da se u potpunosti udalje od svojih vršnjaka, jer im oni trebaju.

U konačnici potrebno je mnogo više informacija o njihovom životu, na temelju čega ćete biti svjesniji rizika koji im prijeti u njihovoj svakodnevici. Dešava se često da imaju probleme koje ne znaju definisati i da doživljavaju emocije koje je teško verbalizovati i opisati. Zato trebate osluškivati i pokazivati kako ste tu za njih bez obzira na sve.

Djeci u ovom uzrastu mnogo teže pada zabrana korištenja društvenih mreža od uzroka takve kazne. Na taj način gube kontakt sa svojim vršnjacima i podršku koju su navikli dobiti u krugu svojih prijatelja.

Simptomi dječije depresije uključuju nagle promjene raspoloženja, ali i dugotrajnu tugu ili ljutnju, koja se odražava na njihovo normalno funkcionisanje. To će se odraziti i na odnos sa porodicom i prijateljima, ali i gubitak interesovanja za sportske ili druge vannastavne aktivnosti u koje su uključeni. Odraziće se i na apetit i spavanje, kao i gubitak energije, ali i koncentracije. Djeca koja su depresivna osjećaju i neobjašnjivu bol koja je zapravo pokazatelj nakupljenih i potisnutih emocija.

Međutim, očekivano je da se mnogi sada zapitaju koja je razlika između uobičajenih promjena ponašanja u adolescentskoj dobi i rizičnih simptoma depresije? Dovoljno je da obratite pažnju na učestalost i intenzitet simptoma na osnovu kojih ćete kasnije lako uvidjeti o čemu se radi.

Prvi korak je razgovor sa djetetom o problemima, nakon čega trebate razgovarati sa nastavnicima o tome ili sa psihologom. Trebate mu objasniti kako ga ne osuđujete bez obzira na to radi li se o konzumaciji opijata, lošim ocjenama ili nekom drugom problemu. Pokažite mu da ste tu za njega i da ste mu prijatelj, jer osude i kritike u ovom trenutku ne pomažu nimalo.

Shvatite da to nije problem koji se rješava brzo i lako, čak iako ste vi prepuni podrške. Međutim, to ne znači da promijenite metodu i postanete uporniji u forsiranju razgovora i “rješavanja problema”. Shvatite da je potrebno vrijeme u kojem ćete učiti o svom djetetu, slušati ga, pomagati mu i biti tu onda kada vas treba, bez osuđivanja i otežavanja ionako teške situacije.

Izvor: The New York Times

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije