Ljudi s olovkama

Vanja Savić: ŽIVOT PO PRAVILIMA, ILI VAN NJIH

U jednom trenutku  života pomislila je da bi možda trebala da postavi malo drugačije principe, i siđe sa oblaka.  Ti oblaci su gubili na strukturi i kompaktnosti, a njene želje i očekivanja s vremenom su postajali sve teži. Ne ide…

Ljudi s olovkama

U jednom trenutku  života pomislila je da bi možda trebala da postavi malo drugačije principe, i siđe sa oblaka.  Ti oblaci su gubili na strukturi i kompaktnosti, a njene želje i očekivanja s vremenom su postajali sve teži. Ne ide to.  Oblaci su se umorili, i bilo je vrijeme za prizemljenje.

Koji trenutak je bio presudan, nije uopšte bila tema njenih uzburkanih misli. Veće muke joj je zadavalo prinudno slijetanje. Krajnje vrijeme skidanja ružičastih naocala i sučeljavanja sa stvarnošću. Oči u oči. Poplava neobjašnjivih osjećenja, straha od nepoznatog i suočavanja sa istim.

Nekada će vjerovatno doći dan kada će podleći načinu života koji je neko drugi, nekada prije odredio, i koji bi se po nekom logičnom toku života i godina valjda trebao slijediti.

Doći će dan kada će shvatiti da se godinama budi kraj istog muškarca, da su već odavno zasnovali život, porodicu, da su im se stvari u životu složile baš onako kako se slažu onim ”prizemljenima”. Da se pored nje budi čovjek koji je za zajednički život. Koji svakog jutra ustaje rano, obavi higijenu, popije kafu na brzinu, ovlaš je poljubi u čelo i ode na posao. Koji dolazi iscrpljen s posla, ruča i gleda televiziju, čovjek kojem je potrebno par sati mira i tišine nakon napornog dana. S vremena na vrjeme oni odu zajedno u kupovinu namirnica, na poneki porodični ručak ili druženje sa već odavno, zajedničkim prijateljima koji žive sličnim načinom života. To je oličenje porodične idile, zar ne?

To je muškarac sa kojim je na romantičnu večeru posljednji put otišla početkom njihove veze, ali je prihvatila to da on i nije pretjerano romantičan tip, odustala od insistiranja i shvatila da se od takvih stvari ne živi. On se s vremena na vrijeme sjeti i nekih važnijih datuma, obilježi to poklonom u vidu parfema i ruže, jer za više od toga prosto nema dara. To je čovjek s kojim vodi ljubav jednom mjesečno, i to onda kada se stvari u vasioni poklope i budu pogodne za taj svečani čin. Da je to osoba koja joj odavno nije izmamila spontani osmjeh i misao ”Uljepšavaš moj život, ma koliko strašno me nekad nervirao”. Da ne može tačno da se sjeti da li ga je ikada gledala sa onim ponosom u ocima i mišlju ”Ovaj muškarac je moj, i presrećna sam što je dio mog života”.

Shvatiće i da joj koljena nikada nisu zaklecala kada ga je ugledala, da nije probudio čak ni leptiriće u njenom stomaku, ali je nakon silnih brodoloma u njenom životu bio dovoljno pristojan, uljudan i razuman za ulazak u neku ozbiljniju priču. Da nikada do sada nije imala napad ljubomore zbog neke žene u njegovom životu koja se pojavila niotkuda i pokušala da pređe granicu prijateljstva. Da je nikada nije doveo do ludila, iznervirao, da zbog njega nije bilo razbijenih tanjira i čaša u momentima raspave i dokazivanja njegove krivice, žustrih svađa i nekontrolisanih suza, napada panike i histerije, straha od gubitka i potrebe da je on u tom trenutku zagrli i smiri njeno ludilo. On se uklapa u figuru muškarca za brak koji mora da traje.

On ne budi one pretjerane emocije, nema vulkanskih erupcija, i u suštini nema onih osjećaja koja bi se s godinama potrošila ili pripitomila. Između ostalog shvatiće da je s godiama provedenim pored njega i ona postala suzdržana, rijetko spontana, i još rijeđe nasmijana. Da biti srećan pored nekoga više nije bila njena životna misija, već održavanje neke stabilnosti i konstante u koju je uložila malo emocija, mnogo truda, isključila srce i uključila razum.

Nema turbulencija, on je čovjek s kojim se živi i ostaje. A divlje ljubavi koje su se događale nekada ranje imale su sve ono što u ovoj priči od početka nedostaje. Ona je dobra žena, uzornom muškarcu. Sa njim nije imala potrebe za ljubomorno posesivnim scenama, milijardom propuštenih poziva i poruka u gluvo doba noći kada bi popila koju čašicu više. Jer je s njim baš sve onako kako treba biti.

Po šablonu.

Ali problem će nastati ako ona shvati da ustvari nije žena koja je u stanju provesti ostatak života živeći po tim šablonima. Po stereotipima. Po uputstvu, koje je nekada davno neko napisao, i za koje se slijepo vjeruje da su jedini ispravan izbor.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije