U eri poruka, mailova i užurbanosti, rijetkost je doživjeti da vam neko napiše pismo u koje unese sve svoje emocije. Ali zašto je to tako? Nije li predivan osjećaj onda kada otvorite papir, dodirnete površinu koju je on dodirirao prije…
U eri poruka, mailova i užurbanosti, rijetkost je doživjeti da vam neko napiše pismo u koje unese sve svoje emocije. Ali zašto je to tako? Nije li predivan osjećaj onda kada otvorite papir, dodirnete površinu koju je on dodirirao prije vas i osjetite emocije koje vam pokušava prenijeti? Kako bi vas podsjetili na tu istinsku ljepotu pravih vrijednosti i osjećaja donosimo dijelove pisama koja su okarakterisana najljepšima na svijetu. Veliki umjetnici, ali i umjetnice pisali su svojim ljubavima o emocijama. O onome što danas tako teško izgovaramo, a još rijeđe pišemo.
23. decembar, 1782. godina
“Moj najdraži prijatelju,
trebam li nacrtati svoje srce kako bi shvatio da ništa novo u njemu osim tebe nema? Veoma rano si zaokupirao moje srce ne ostavljajući ni najmanji dijelić prostora za nešto drugo. Sjećam se naših ranih prijateljskih dana i toga kako sam nevino i zaljubljeno uživala u tvom društvu, razvijajući naš odnos sve do danas, kada su nas oblikovale naše privrženosti jednog ka drugom i emocija koja te učinila čovjekom mog života.”
“Čak i kada sam u krevetu, moje misli, nada i ljubav idu ka tebi besmrtna voljena. Mogu živjeti samo sa tobom ili nikako. Mogao bih doletjeti do tvog naručja i osjećati se kao da sam kod kuće, tamo gdje trebam biti. Svoju dušu ispreplitati sa tvojom i obećati da niko nikada neće imati moje srce, kao što si imala ti. Učinila si me najsrećnijim i najtužnijim čovjekom istovremeno. Voli me. Juče, danas i sutra.
Uvijek tvoj.
Uvijek moja.
Uvijek naše.”
