AktivizamHrabra Lola

Glumica čija je odlučnost promijenila Holivud

Po tadašnjem sistemu, glumci bi po potpisivanju ugovora postali vlasništvo studija, te su morali da glume u kojima god i u koliko god filmova im je naređeno. Ukoliko bi iz nekog razloga to odbili, bili bi suspendovani, a producenti su…

Redakcija

Po tadašnjem sistemu, glumci bi po potpisivanju ugovora postali vlasništvo studija, te su morali da glume u kojima god i u koliko god filmova im je naređeno. Ukoliko bi iz nekog razloga to odbili, bili bi suspendovani, a producenti su to vrijeme dodavali na trajanje ugovora. U Holivudu je ovo bila standardna praksa kojom su držali svoje glumce pod strogom kontrolom, bez umjetničke slobode ili prava da vode privatni život na način na koji žele.

Velike zvijezde su bile pod prinudom da održavaju sliku koju im je studio namijenio, uvijek glumeći slične uloge, ali i vodeći određeni stil života. Neprimjereno ponašanje nije bilo tolerisano, a radi toga su postojali “fixers”, osobe plaćene da sakriju prljave detalje iz života zvijezda.

Iako su glumci prije nje bezuspješno pokušavali da se oslobode ugovora, Oliviju to nije obeshrabilo. Iskoristila je kalifornijski zakon, u kojem je pisalo da nijedan poslodavac ne smije pojedinačnim ugovorom obavezati zaposlenika na više od sedam godina, i izvela je Džeka Vornera pred Vrhovni sud Kalifornije.

Odluka je donesena u Olivijinu korist, 1943. godine. Bila je jednoglasna i njome je stavljeno do znanja da ugovor može trajati sedam kalendarskih godina, bez prisilnog produžavanja. Ovakav ishod je došao u najbolje moguće vrijeme. Glumci, poput Klarka Gebla (Clark Gable), očekivali su da će morati nadoknaditi godine svog odsustva, iako su provedene u borbama Drugog svjetskog rata, ali zahvaljujući Oliviji to se nije desilo.

Teško je razumjeti koliko je rizičan njen potez bio. Ukoliko bi izgubila, njena karijera bi sasvim sigurno bila gotova. Govorili su da više nikada neće raditi, kakva god da bude presuda. Ipak, kada je pobijedila, rekla je da su bili iznenađeni, impresionirani i nisu joj ništa zamjerali.

Koliko je istina da joj direktori studija nisu zamjerali, teško je biti siguran, ali De Haviland se ubrzo nakon suđenja vratila na set. S obzirom na to da je u međuvremenu njen ugovor produžen više puta, prestao je da važi nakon odluke suda i dobila je punu slobodu izbora.

U svojoj karijeri je pet puta nominovana za Oskara, a osvojila je dva, za “To Each His Own” i “The Heiress”. Još jednom je ušla u istoriju 1965. godine, kao prva predsjednica žirija na Filmskom festivalu u Kanu. Pedesetih godina se povukla, odselila u Evropu i sve rjeđe prihvatala uloge. Njen posljednji projekat je bio televizijski film “The Woman He Loved”.

Olivija na stoti rođendan

Danas živi u Francuskoj, Parizu, a prošle godine je proslavila 100. rođendan. Rijetko govori za javnost, a njene priče su fascinantne jer oživljavaju jedno doba koje se polako zaboravlja.

Ipak, za razliku od tih priča, istorija filma Oliviju ne može zaboraviti, jer je njen uticaj zauvijek promijenio Holivud, te započeo događaje koji će dovesti do pada starog sistema i do boljeg tretmana njenih kolega.

Bosonoga.com

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije