Strah, draga moja. Strah je jedino što te može zaustaviti. Ni manjak novca, ni vremena, ni nedostatak podrške, drugi kontinent, samo je strah taj koji parališe. Proklet bio taj mali crv, kao u jabuci kojeg ne primijetiš dok ne zagrizeš…
Strah, draga moja.
Strah je jedino što te može zaustaviti.
Ni manjak novca, ni vremena, ni nedostatak podrške, drugi kontinent, samo je strah taj koji parališe. Proklet bio taj mali crv, kao u jabuci kojeg ne primijetiš dok ne zagrizeš njenu slatku utrobu, jer te može pojesti polako.
A mnoge od vas to ne vide. Ili neće.
Dođe na isto.
Ishod je tu.
Ćutaćete godinama, poginjati glavu, odraditi ono što se mora dok se leđa ne pogrbe. Koža objesi, bore prodube.
Gdje je nestao onaj opojni, do koske razbuđujući vazduh od tvojih snova, želja i maštanja koji od straha o više ne probija tvoje mlade grudi? Gdje su nestale žive boje sa kojima si gledala svijet, u dnu trepavica, na tvojim predivnim vijeđama?
Šta ti se desilo?
Šta ti se dešava, pitaš li se ikada?
Ima li Kosmosa u tebi, sjećaš li ga se?
Ovo je vrijeme kad se uči,
slovo po slovo riječ po riječ,
sjedi mali, tu je tvoj dom,
daleko su Istanbul i Beč
…
Nije daleko, da znaš. Nije daleko ništa o čemu maštaš, sve za šta, u noćima dok te tama obavija, pružaš ruke u vazduh. To što moliš i tajno priželjkuješ, sve te čeka, sve je SPREMNO za tebe. I nije daleko ništa, nijedne ruke, nijedan zagrljaj, nijedna destinacija, nijedan san, nijedan život, nijedno sjeme koje želiš posaditi u svom životu.
Te što ti govore da sjediš, te ne slušaj ni za živu glavu.
Neka oni sjede, jer nema im pomoći. Dotukli su ih na žalost i na moju tugu, kao što su planirali i tebe. Kao i one prije njih. I one prije onih. Majku mu, neko od nas mora prekinuti niz.
Neko mora reći NE!
Sad si mali tu na raskršću,
svi su pametni, svi šapuću
…
Nemoj da ćutiš za ono što želiš, jer ne znam da li znaš da zanijemiš kako SAMU sebe ne bi čula?
I nemoj misliti da ono što čuješ iz utrobe nije istina. Onaj demon što ti viri ispod kreveta si TI, i ne trudi se bježati u svoju Zemlju od čuda. Nisi ti Alisa, mada bi mogla biti da nije straha ….
Ali i što bi bježala, da te pitam?
Zašto bi iko, ikada, htio pobjeći od sebe?
Nisi sigurna nigdje, jer sve svoje nosiš sa sobom, U SEBI.
Sve tvoje najteže proživljene boli, sve najskrivenije tajne, nikuda od tvog bića ne idu. Nema povlačenja i nema sakrivanja ispod pokrivača. Velika si djevojčica, a velike djevojčice gledaju širom otvorenih očiju. Žive srcem.
Dišu trepavicama.
Ti ne vjeruj nikome na riječ,
svaki korak sam moraš preć’
….
I dok drugi govore, ti skupljaj snagu, liži rane, pravi borbeni plan, jer ko treba da živi TVOJ život? Svi pametuju, ti ne vjeruj nikome na riječ. Nije njihovo vrijeme, ovo je tvoje vrijeme. Tvoja astrološka karta, tvoj raspored u beskonačnosti posut zvijezdanom prašinom.
I draga moja, umjesto bježanja, pokaži te bijele zube. Zareži caklenim očnjacima, neka se čuje rika iz davnina. Svaki korak je TVOJ korak, bio galop ili mrtvo puzanje.
Bitno je da NE STAJEŠ.
Kreći se, padaj, pleši, samo se ne zaustavljaj za Boga miloga. Puzaj dok ne odereš koljena, dok kosti ne prokrvare, dok ne isplačeš sve svoje suze, jer se SAMO TAKO osvaja sloboda. Sloboda Srca.
Ovo malo duše.
Furaj mali sam sredinom,
furaj mali tom dolinom
…
I skloni se od mrtvih, skloni se od spavajućih ljudi bez duše. Ne daj im da ti se smiju kada si dole, ne daj da te kuju u zvijezde i lažno ti laskaju kada si gore. Ne daj ničemu ljudskom, sitnom, prostom, da te zavede i osladi čula. Frkni kao puma ako budu željeli da te uspore.
Puna šaka materijalnog koja ti se pruža na putu, njegove lažne riječi u koje ti se kune, ponuđene advokatske kancelarije dok sanjaš o pozornici, samo su tvoje slabosti, tvoji strahovi. Ništa drugo nego iskušenje na tvom putu. Da sebi potvrdiš još jednom KO SI.
Ili bolje, ŠTA SI.
Furaj mali sam sredinom,
furaj mali tom dolinom
…
Ne dozvoli da ti kažu da nešto nije za tebe.
Ne dozvoli da ti kažu da je kasno.
Ne dozvoli da te plaše ratom, bolestima, neimaštinom.
Ugasi jebeni televizor, utišaj dosadni radio.
Ne daj da ti sputaju duh, zaključaju u kavez.
Ne kukaj, ne drami, ne propituj i dokazuj svom umu jednu te istu stvar hiljadu puta. Pljuni na vreli asfalt, otvori šakama srce, jednom si živa! A život besmrtnošću nagrađuje hrabre. One sa pocijepanom kožom i ožiljcima po duši.
Nemoj, molim te, i ti da ponavljaš ovu mantru ”Dobro je” što je svi ponavljaju, jer ćeš se izgubiti. Moć je u tvojim rukama i Univezum TE ČEKA. I mijenja se za tebe, zbog tebe, samo onda kada iz tvog zlatnog grla izađe rika. Izađe glasno NE.
Pokaži svoje strahove, izbaci ih na svjetlo dana, neka te vole tako nesavršeno savršenu, nesrazmjerno srazmjernu, neka te se boje. Sprži ih svojom svjetlošću koja isijava iz svakog od nas. Zato dijamanti služe. Da zaslijepe tuđe oči svojom ljepotom.
Skoči i ne gledaj.
Bog te čuva, ti pazi ljude,
pa šta bude neka bude
..
I čuvaj ljude.
Čuvaj kao najdragocjeniji kamen.
I Voli.
Voli do neiznemoglosti.
Jer mi smo neograničena, nepresušna, pulsirajuća vibracija LJUBAVI, od najduže vlasi na glavi, do najudaljenije pore od našeg srca. Nema kraja, nema početka za ono što smo MI. Ne daj strahu da zamijeni ljubav, jer u isto vrijeme može biti samo jedno.
Šta biraš, tako i kreiraš.
Furaj mali sam sredinom,
furaj mali tom dolinom!
I ODFURAJ!
Idi tamo gdje želiš, radi ono što želiš, budi ono što želiš.
Ne čekaj.
Bog te čuva, ti samo pazi na ljude.
Pa šta bude neka bude.
Let the #SMess be with you.
#Sandologija
Mess – engl. nered.
Nered je početak svakog Reda.
Ljubi svoj nered. Iz njega će poteći tvoj Red.
