Hrabra LolaLoliteti

Nataša Kragulj: Okruženje vam nameće misao da nemate pravo na velike snove

Ne volim ih zato što se u sve miješaju! Ovako nam je slikarka Nataša Kragulj odgovorila kada smo je pitali zašto ne voli noseve, te ih izostavlja sa svog platna. Poznata po specifičnom načinu rada i stranici Puppy Eyes, ova…

Vanja Stokic

Ne volim ih zato što se u sve miješaju! Ovako nam je slikarka Nataša Kragulj odgovorila kada smo je pitali zašto ne voli noseve, te ih izostavlja sa svog platna.

Poznata po specifičnom načinu rada i stranici Puppy Eyes, ova umjetnica na portretima skoro pa uvijek izostavlja nos i posebnu pažnju posvećuje očima.

„Šalu na stranu, nosevi nikad nisu bili potreba u mom stvaralačkom ciklusu, već nužno zlo. Sam koncept Puppy Eyes je bio takav da je akcenat prvobitno na okvirnim ivicama nečijeg karaktera, tako da me elementi lica i njihovi organi uopšte nisu zanimali. No, kako se sve vremenom mijenja, tako se i moj odnos prema nosevima promijenio kada sam naslikala sliku Fride Kahlo, te trenutno postoji veliki broj crteža manjih dimenija čiji junaci imaju noseve“, kaže ona za magazin Lola.

U početku je posuđivala fotografije svojih prijatelja, a zatim ih pretvarala u slike. Kako kaže, bilo joj je dovoljno intrigantno potruditi se da predstavi ljude oko sebe sa što manje atributa, oslanjajući se samo na bazične linije njihovog karaktera. Od tada je prošlo pet godina i njen rad je pretrpio različite promjene, te se sada kreće u drugom pravcu, zadržavajući ostatke prvobitnog ruha.

„Ne kradem više fotografije prijatelja, već se oslanjam na muziku kao glavni medij inspiracije, i pretvaram svoje misli u crteže. Pravim mali zaokret od prvobitne ideje i gasim Puppy Eyes kao projekat. Moja umjetnost više neće postojati pod tim imenom“, otkriva nam Nataša.

Njeni prvi radovi prikazivali su likove bez noseva, da bi oni vremenom gubili i oči, usta, a zatim i kompletno lice. Objašnjava nam da likovi bez lica pripadaju ciklusu od 55 crteža pod nazivom ”Sad songs for dirty lovers”.

„To je projekat na kojem radim već godinu dana i prvobitna misao je bila da se pretvori u knjigu. Oni predstavljaju jedan trenutak u životu koji se bavi temom neuspjelih ljubavnih veza, njihova lica su u potpunosti odstranjena jer se i sami likovi nalaze na granici između polova. Što je njihov patos izraženiji, ako na prvi pogled baš i nismo u stanju da pročitamo emociju koju nose. Nikad ne razmišljam da je nužno da neki elementi ili motivi budu odstranjeni, to je nešto što se prirodno desi jer nije relevantno u zaokruživanju određene priče“, objašnjava ona.

Iako je dobitnica nekoliko nagrada, Nataša ne želi da izdvoji onu koja joj je najdraža, jer smatra da još uvijek ne može opravdati njihovo dobijanje.

„Suluda mi je činjenica da je moja umjenost dovoljno dobra da bude nagrađena. A što se tiče izložbi, definitivno jedna od najdražih je izložba pod nazivom ‘Stand still, look pretty’, koja se 2015. godine održala u Berlinu. Bio je to ulazak u jedan posve novi svijet, za koji sam sumnjala da će se ikad desiti. Jer kada ste nezaposleni umjetnik u Bosni i Hercegovini, nekako vam samo okruženje nametne misao da nemate pravo da sanjate velike snove, a loša financijska situacija tu misao još dodatno zacementira“, govori nam ona, te dodaje kako je nevjerovatno kako se stvari poslože kada čovjek pokaže samo malo inicijative i odlučnosti. I ako se tome doda još samo mali prstohvat vjere u sebe, krajnji rezultat može biti i više od iznenađujućeg.

Za stanje u kome se bh. kultura nalazi kaže da ju je potpuno porazio članak o ugašenim festivalima u Banjaluci, gradu u kome je studirala.

„Sramotno je da se nešto takvo dešava u glavnom gradu entiteta koji uporno naglašava da je ‘bolji dio’ Bosne i Hercegovine. Banjaluka ima jako mnogo talentovanih mladih ljudi kojima samo treba dati priliku i prostor. Ne traže oni mnogo, ne žele oni ničije da ukradu, oni samo žele jednu malu šansu ka kulturi svoje vlastite zemlje i grada. Oni na vrhu bi trebalo da se bore da im to omoguće, a ne da ih tjeraju da guglaju ‘kako do vize za Njemačku, Norvešku, Novi Zeland, Vijetnam…’“, govori nam Nataša.

Posljednje dvije godine živi u Berlinu. Kada ne crta i ne radi, analizira tekstove pjesama jer su joj neiscrpan izvor inspiracije. Odlazi na koncerte i izložbe, vozi longboard, čita, sufra internetom, gleda serije, otkriva ljepote Poljske. I naravno, konstantno razmišlja o budućnosti i novom smjeru svoje umjetnosti. Nakon što ugasi stranicu po kojoj je postala poznata, društvenim mrežama će se vratiti kada se sve kockice slože, tačnije kada njena umjetnost dobije novo ime i oblik. Nadamo se da će to biti uskoro.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije