Kada dobijete djecu sve se mijenja, pa i odlasci na plažu. Više ne možete jednostavno uzeti peškir i knjigu i zaputiti se do obale, jer su tu i mališani koje posebno morate opremiti. Ljudi koji na plažu dolaze sa djecom…
Kada dobijete djecu sve se mijenja, pa i odlasci na plažu. Više ne možete jednostavno uzeti peškir i knjigu i zaputiti se do obale, jer su tu i mališani koje posebno morate opremiti. Ljudi koji na plažu dolaze sa djecom su potpuno drugačiji od ljudi koji dolaze bez djece. Lako ćete ih prepoznati, čak i ako djeca nisu uz njih u tom trenutku.
Vrlo je jednostavno, ljudi sa djecom stalno uz sebe imaju dvije tone stvari. Kažemo “stvari”, iako bismo upotrijebile drugu riječ, manje finu. Oni sa sobom vuku lopte, lopate, kantice, one plastične stvari za pijesak u različitim oblicima, prenosni frižider, stolice, peškire i to u mnogo većem broju nego što im zaista treba, osam vrsta zaštite od sunca, kušobrane i jedno ogromno ćebe.
Ljudi bez djece imaju peškir, ležaljku i frižider. Nekad.
Ljudi sa djecom su frižider ispunili raznim sokovima, sendvičima, grickalicama, zlatnom ribicom, lubenicom, grožđem, vodom, kolačima, krekerima, sirom, jogurtom, jagodama i šunkom. Zapravo, u njihovoj kuhinji ništa nije ostalo, sve su strpali u frižider i ponijeli na plažu.
Ljudi bez djece imaju pivo, oni pametniji i vodu, te sendvič.
Ljudi sa djecom izgledaju izmoreno i kao da im je san prijeko potreban. San, kafa direktno u venu i možda boravak u bolnici.
Ljudi bez djece izgledaju kao da su mamurni ili dobro odmoreni. Nema sredine, samo krajnosti.
Ljudi sa djecom postavljaju stolice ali nikada ne sjede dugo u njima. Oni grade pješčane kule, daju djeci užinu, ganjaju djecu, smiruju ih ako plaču, mažu ih kremom… Doslovno nikada ne sjednu i zatvore oči, to nećete doživjeti. Oni su poput zatvorskih čuvara – uvijek gledaju.
Ljudi bez djece sjede, razgovaraju, piju pivo ili jednostavno gledaju talase. Neki od njih čak zadrijemaju.
Kad ljudi sa djecom odluče da je vrijeme za odlazak, to se obično desi kada djeca plaču ili se tuku, ili je nestalo grickalica pomoću kojih bi ih smirili. U prosjeku im je potrebno 45 minuta i 12 sekundi da se spakuju, a zatim idu svojoj kući da se odmore. Šalimo se, oni se nikad ne odmaraju. Kod kuće će okupati djecu, nahraniti ih iako su jeli cijeli dan na plaži, a zatim spremiti na spavanje. Tek onda će sami večerati, hranu koja se odavno ohladila.
Ljudi bez djece sklope svoju ležaljku i odu u kafić. Onda produže kući, uživaju u tuširanju i spavaju narednih 14 sati. Jer im se može.
Lutam životom bez plana. Kada nemam u koga, ja se zaljubim u sebe.
