Znate li ko su iznajmljivači i vozači sa srcem?

Grupa na društvenoj mreži Facebook Iznajmljivači sa srcem – Bosna i Hercegovina, osnovana s ciljem da porodicama koje imaju djecu sa teškoćama u razvoju olakša boravak i pronalazak smještaja na primorju okolnih zemalja, u prethodnom periodu naišla je na veliki odziv kako porodica kojima je ova usluga potrebna, tako i ljudi koji svoj prostor, uslugu, vrijeme i trud nude kao iznajmljivači velikog srca.

I taman kad pomislimo da smo ljudskim snagama pomjerili stijene, iskrsne neki novi problem, u lancu stvari koje u balkanskim društvima spadaju samo pod nedostatak sistemskih rješenja i kvalitetnog, sveobuhvatnog pristupa nekoj situaciji.

Problem na koji su ljudi u ovoj situaciji naišli bio je prevoz. Nepristupačan, skup, nedovoljan i samim tim mnogima nedostižan.

„Gospodin Tomislav Pavlović, iz udruženja ‘Stari papir za novi osmijeh’, uočio je problem koji je nastao zbog prevoza. Na stranici ‘Iznajmljivača’ je pročitao nekoliko komentara da bi roditelji rado došli na more, ali nemaju novac, tako da je došao na ideju da paralelno osnuje grupu  koja će pomagati za prevoz djece. U grupi ‘Iznajmljivači sa srcem’ su  se počeli prijavljivati i roditelji djece sa smetnjama u razvoju iz Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, tako da su osnovane grupe u tim zemljama”, kaže Željka Marić – Katanić, koja je sa Vjerom Matulić iz Hrvatske razradila grupu unutar koje promovišu ideju ustupanja prostora i pružanja usluga za porodice djece sa poteškoćama u razvoju.

Inače, u javnosti je malo ili gotovo nikako poznato koliko je prevoz bitan aspekt prava na kretanje svake osobe sa invaliditetom, koji najčešće biva prepušten porodici na izbor i snalaženje. U Bosni i Hercegovini, primjera radi, samo u Banjaluci i Sarajevu postoji prilagođen prevoz za osobe sa invaliditetom, koji saobraća samo na dijelu relacija u gradu ili je potpuno osposobljen za vanlinijski prevoz isključivo osoba sa invaliditetom.

„Najčešće prepreke su neprilagođenost vozila u javnom saobraćaju, nema pristupnih rampi autobuskim i voznim stanicama te trotoarima. Semafori nisu prilagođeni osobama sa senzornim oštećenjima. Takođe, autobuske i vozne stanice, te stajališta nemaju prilagođena obavještenja za osobe sa senzornim oštećenjima. Nemamo taksi vozila za osobe sa invaliditetom. O svemu ovome niko ne vodi računa“, naglašava Željka.

U manjim sredinama, poput Srebrenice u kojoj Željka radi sa djecom sa poteškoćama u razvoju, problem je još komplikovaniji jer ni prevoz za osobe bez invaliditeta nije razvijen.

„Međumjesni saobraćaj ne funkcioniše, osim kad je školska godina. Jednom  dnevno imamo direktan prevoz za Banjaluku, dva puta za Sarajevo, Tuzlu i Beograd. Jednom dnevno preko Bratunca imamo u večernjim satima prevoz iz Banjaluke za Budvu i ako je autobus pun,  a većinom jeste, nastaje problem. Za osobe sa invaliditetom je ovo dodatno teži problem”, naglašava ona.

Ideja je da kroz prikupljanje sredstava, ali i uključivanje zainteresovanih u samu uslugu prevoza, grupa ljudi koja je direktno uključena u rad sa djecom sa poteškoćama, koordinira aktivnosti koje ne mogu čekati bilo čiju dobru volju i želju da se stvari promijene, osim onih kojima usluga zaista treba.

Dosadašnji odziv nije veliki, ali od dobre ideje se ne odustaje.

„Svakodnevno se može vidjeti kroz komentare na društvenim mrežama i u medijima koji je uticaj napravljen na polju podizanja svijesti društva. Do sad, nikada nije bila ovakva jedna akcija gdje su se  uključili iznajmljivači apartmana, prevoznici,ugostitelji i drugi akteri kako bi konkretno pomogli djeci sa smetnjama u razvoju, odnosno cijeloj porodici”, zaključuje Željka Marić Katanić.

Neko od nas može ponuditi prevoz, neko malo novca, a neko trud da poveže ljude koji jednima mogu biti velika podrška. Šta god da je ono što vi imate, i iznajmljivačima i korisnicima usluga će dobro doći. Za početak, sa onim čime raspolažete, javite se u grupu koja okuplja sve zainteresovane aktere na Iznajmljivači sa srcem i Vozači sa srcem.