LjudiRadoznala Lola

Deset godina bez Tošeta Proeskog

Prije deset godina na današnji dan cijela bivša Jugoslavija je plakala za mladićem anđeoskog glasa. Tog oktobarskog jutra Todor Proeski izgubio je život u saobraćajnoj nesreći. Imao je samo 26 godina. Rođen je 25. januara 1981. godine u Prilepu, Makedoniji…

Vesna Drakulic

Prije deset godina na današnji dan cijela bivša Jugoslavija je plakala za mladićem anđeoskog glasa. Tog oktobarskog jutra Todor Proeski izgubio je život u saobraćajnoj nesreći. Imao je samo 26 godina.

Rođen je 25. januara 1981. godine u Prilepu, Makedoniji kao drugo dijete Domenike i Nikole Proeskog. Starija sestra Dora jedva je dočekala da mama sa njenim bracom dođe kući iz bolnice i od prvog dana je pazila na njega. Muziku je zavolio još u djetinjstvu, završio je muzičku školu nakon čega je uslijedio studij solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Skopju. Do diplome su mu bila ostala još samo dva ispita, a njegov diplomski rad trebao je biti cjelovečernji koncert klasične muzike. Koliko je volio muziku pokazuje i činjenica da je na muzičko usavršavanje išao u New York kod Williama Reya, profesora koji je nekada podučavao i Luciana Pavarottija.

Sa 15 godina javnost je prvi put čula njegov glas na festivalu „Makfest“. Samo godinu dana kasnije, Toše je počeo da sarađuje sa Grigorom Koprevom, a iz te saradnje nastali su njegovi prvi hitovi-„Sonce vo tvoite rusi kosi“ i „Usni na usni“. Prvi album „Negdje u noći“ objavio je 1999. godine i tada je održao svoj prvi solistički koncert. Publiku je brzo osvojio predivnim glasom, pjevao je po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, a na pozornicu su mu obožavaoci stalno bacali plišane igračke. Bilo ih je toliko da je u svojoj kući u Kruševu imao jednu posebnu sobu samo za njih. Snimio je duete sa Esmom Redžepovom, Tonijem Cetinskim, Antonijom Šolom, Karolinom Gočevom i Gocom Tržan, osvajao prva mjesta na mnogobrojnim muzičkim festivalima u regionu, neumorno radio i putovao. Na albumu „Božilak“ je, uz pratnju simfonijskog orkestra, otpjevao 14 tradicionalnih makedonskih pjesama, a svi oni koji su ga slušali uživo znaju da niko bolje od njega nije izvodio kompoziciju „Zajdi, zajdi“. Ta emocija u njegovom glasu tjerala je suze na oči svakom slušaocu.

Godine 2004. predstavljao je svoju rodnu Makedoniju na Evroviziji sa pjesmom „Life“ i osvojio je 14. mjesto. Njegov zadnji album „Igra bez granica“ objavljen je samo dva mjeseca prije stravične nesreće u kojoj je Toše izgubio život. Planirao je da objavi album na engleskom jeziku i pođe u osvajanje publike širom svijeta. Snimao je pjesme u Londonu i na Jamajci, a producent CD-a koji mu je trebao donijeti svjetsku slavu bio je Andy Wright.

Svoju popularnost koristio je na najljepši mogući način – da bi pomagao drugim ljudima. Tako je spasio život svom imenjaku Tošetu iz Kočana u Makedoniji, koji je sa samo osam godina obolio od tumora na mozgu. Njegovi roditelji nisu imali novca za operaciju mozga, a onda su prijatelji dječakovog oca predložili da se obrate za pomoć Tošetu Proeskom. Nisu ga ni poznavali, ali kada je čuo o čemu se radi, održao je humanitarni koncert i sav prihod dao za dječakovu operaciju. Prije koncerta je došao da posjeti malenog Tošeta i igrao se s njim i njegovim bratom. Nakon operacije pjevač je stalno je zvao da pita kako je njegov imenjak.

Toše Proeski, Foto: YouTube screenshot

Veliku želju ispunio je i teško bolesnoj Mileni iz Negotina u Makedoniji. Trogodišnja djevojčica je zbog karcinoma karlice i otkazivanja rada bubrega bila stalno vezana za krevet i ništa nije mogla da radi osim da gleda televiziju. Kada je ugledala Tošeta kako pjeva zaplakala je jer je mnogo željela da ga upozna, a znala je da nikad neće moći da ode na njegov koncert. Milenin očajni otac se požalio svojim prijateljima i igrom slučaja ta priča je došla do poznatog pjevača. Toše je tada prolazio kroz Negotino, čuo da tu živi djevojčica koja je teško bolesna i kojoj je jedina želja da ga upozna. Raspitao se gdje je kuća njene porodice i samo im se pojavio na vratima. Malena Milena je prvo zanijemila od sreće, a onda je počela radosno vrištati i bacila se svom najdražem pjevaču oko vrata, ne mareći za to što je počupala cijev od boce kiseonika za koju je bila prikopčana. Toše je ostao s njom u kontaktu, a jednom je direktno sa koncerta u Skopju odjurio u bolnicu da je vidi zato što ga je ona zvala. Umrla je kada je imala samo sedam godina. Milenini neutješni roditelji su od prijatelja čuli da je Toše posjećivao njen grob svaki put kada bi dolazio u Negotino.

Ovo su samo dvije od mnogih priča ljudi kojima je Toše pomagao, a za taj svoj humanitarni rad dobio je nagradu Majke Tereze. Kao regionalni Ambasador dobre volje UNICEF-a pomagao je mnogobrojnim mališanima, a za njih je snimio i pjesmu „Za ovoj svet“ na makedonskom i „This world“ na engleskom jeziku.

Svoj posljednji koncert održao je 5. oktobra 2007. godine na Gradskom stadionu u Skopju. Veče prije polaska na kobni put gostovao je u emisiji „Vrteška“ na jednoj makedonskoj televiziji, a zatim krenuo put Zagreba u koji, nažalost, nikada nije stigao. Oko 06:20 na autoputu Zagreb-Lipovac vozač i Tošetov prijatelj Georgij Georgijevski izgubio je kontrolu nad autom i udario u teretni kamion. Toše je poginuo na mjestu nesreće. Georgij je zadobio lakše, a Tošetova menadžerka Ljiljana Petrović teže fizičke povrede. Tužna i stravična vijest se brzo proširila preko medija, ljudi širom bivše Jugoslavije palili su svijeće za Tošeta. Sahranjen je 17. oktobra 2007. godine uz najviše crkvene i državne počasti. U aprilu 2011. godine u Kruševu je otvorena spomen-kuća Tošeta Proeskog, a završena je i gradnja manastirske crkve Svetog Preobraženja čije je renoviranje upravo on pokrenuo i dobrim dijelom finansirao.

Toše Proeski, Foto: YouTube screenshot

Tokom svoje dugogodišnje novinarske karijere imala sam tu čast i sreću da tri puta intervjuišem Tošeta. Svaki put smo se lijepo ispričali i ismijali. Posljednji put sam ga srela na jednom njegovom nastupu u Banjaluci, no nisam htjela da ga intervjuišem poslije koncerta zato što je imao temperaturu. Mislila sam da će biti još prilika da pričamo i samo sam mu poželjela da što prije ozdravi.

Nikad mi se više ta prilika nije pružila.

U rano jutro 16. oktobra 2007. godine svijet je ostao bez jednog divnog čovjeka velikog srca. Njegovi roditelji su izgubili sina, njegova sestra je ostala bez jedinog brata, a cijeli svijet bez jako dobrog čovjeka koji je muzikom i humanošću uljepšavao ljudske živote. U sjećanje na njega svake godine se održava ultramaraton od Nove Gradiške u kojoj je Toše izgubio život do njegovog Kruševa. Njegova muzika i dobrota nikada neće umrijeti. Uspomena na Tošeta će živjeti vječno.

 

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije