Kako bismo se pravilno i na vrijeme educirali, te spriječili potencijalne neželjene posljedice, neophodno je prestati tabuizirati važne teme kao što je reproduktivno zdravlje. U obrazovnim ustanovama veoma malo i rijetko se podučava o reproduktivnim organima, spolno prenosivim bolestima, metodama…
Kako bismo se pravilno i na vrijeme educirali, te spriječili potencijalne neželjene posljedice, neophodno je prestati tabuizirati važne teme kao što je reproduktivno zdravlje. U obrazovnim ustanovama veoma malo i rijetko se podučava o reproduktivnim organima, spolno prenosivim bolestima, metodama kontracepcije, menstruaciji, abortusima. Uglavnom pojedinci odgovore na pitanja koja ih zanimaju najčešće potraže u prostranstvima interneta, a veliki broj ljudi uskraćen je i za osnovne informacije. Nažalost, kada nešto pođe po zlu, tada i otvorimo oči.
Prema analizi koju je sprovelo osoblje Bahceci centra za ginekologiju, neplodnost i vantjelesnu oplodnju u Sarejevu, na osnovu rezultata uzorka inferiliteta pacijenata u 2015. godini, u usporedbi sa svjetskom statistikom, neplodnost u BiH je u porastu.
“Neplodnost je problem para, a ne samo žene ili muškarca. Jedan od većih razloga neplodnosti/infertiliteta u bh. populaciji jesu ograničene rezerve jajnih stanica kod žena, što je povezano sa prethodnim intervencijama na jajniku iz bilo kog razloga, te godište žene. Na osnovu statistike 42 % slučajeva razlog neplodnosti je povezano sa ženskim partnerom i 38,57 % sa rezervama jajnih stanica. Najveći uzrok je godište žene, 36 % naših pacijenata je između 36 i 39 godina, te 22 % naših pacijenata je preko 40 godina starosne dobi”, govori nam Lejla Čaušević u ime ove klinike.
Ispred Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova, Maja Gasal-Vražalica za Lola magazin govori da bi građani Bosne i Hercegovine ako bi na vrijeme kroz obrazovni sistem bili upoznati sa onim što im se može ispriječiti na putu u procesu stvaranja porodice, mnogo upornije i glasnije se odnosili spram ove teme.
“Iz godine u godinu imamo povećanje broja parova koji bi se trebali podvrgnuti biomedicinski potpomognutoj oplodnji, a još uvijek se vrlo malo zna o ovoj temi, te se parovi za ovu temu zainteresiraju tek kada se njima lično desi, a da su možda neke stvari ranije znali, možda bi mnogo drugačije reagirali i mnogo prije ostvarili svoje pravo na zasnivanje obitelji ili pak olakšali proces zasnivanja kako sebi, tako i budućim parovima“, govori Gasal-Vražalica.
Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u martu prošle godine u parlamentarnu proceduru uputila je prijedlog okvirnog zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomugnutom oplodnjom. Iako je natalitet u Bosni u Hercegovini u opadanju, a broj parova koji se bore sa sterilitetom u porastu, država ne čini ništa da omogući građanima da svoje pravo na osnivanje porodice ostvare uz pomoć biomedicinski potpomognute oplodnje. Prijedlog okvirnog zakona nije naišao na potrebnu podršku većine u skupštinskim klupama, gdje su mnogi prvo tražili mišljenje vjerskih autoriteta, a tek onda naučnika i medicine.
„Mnogi su postupak vantjelesne oplodnje osuđivali i smatrali antivjerskim činom, tumačeći to kao nešto što je od Boga, a ne kao bolest reproduktivnih organa. Postavlja se pitanje zašto onda i kod drugih stvari ne tražimo mišljenje vjerskih autoriteta ili pak ne donesemo famoznu uredbu kojom obustavljamo nabavke bypass-a ili sličnih premosnica, jer i infarkt srca je od Boga“, poručuje Gasal-Vražalica.
Maja Gasal-Vražalica
Godine 2007. Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju Vijeća Evrope o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva bića po pitanju primjene biologije i medicine, čime se kao država potpisnica obavezala na primjenu zakonskih i drugih mjera u oblasti medicinski potpomugnute oplodnje.
„Danas, deset godina kasnije mi i dalje vodimo raspravu o tome da li je sterilitet božje davanje ili ipak bolest reproduktivnih organa koje zahtijeva liječenje i financiranje liječenja od strane zdravstvenog fonda, koji se između ostalog puni i od građana čiji reproduktivni organi zahtijevaju liječenje“, govori članica Komisije Gasal-Vražalica.
Na nivou entiteta pitanje potpomognute biomedicinske oplodnje regulisano je podzakonskim aktima, što zbog pravnih praznina ostavlja veliku mogućnost za arbitrarnost u odlučivanju i zloupotrebu.
„Komisija je smatrala da je neophodno ovu oblast urediti prvo okvirnim zakonom na državnom nivou, kojim bi se istovremeno propisala obveza entitetima i Brčko Distriktu da donesu svoje zakone i podzakonske akte kojim bi se ova oblast regulirala na sveobuhvatan način. Donošenje Okvirnog zakona o biomedicinski potpomognutoj oplodnji značajno bi olakšalo proces liječenja neplodnim parovima, a ujedno bi ih i zaštitilo. Spriječila bi se zloupotreba ćelija, embriona, kao i moguća trgovina njima. Odredba o zamrzavanju embriona doprinijela bi zaštiti zdravlja žene, a eventualno omogućavanje besplatnih postupaka parovima povećalo bi stopu uspješnosti i rođenje većeg broja beba biomedicinski potpomognutom oplodnjom. Naučno je dokazano da parovi koji u postupak ulaze izloženi manjem nivou stresa, imaju veću šansu za uspješnu vantjelesnu oplodnju“, objašnjava nam Vražalica.
Neplodnost je bolest reproduktivnih organa koju parovi moraju liječiti i kako bi u konačnici ostvarili svoje pravo na zasnivanje porodice podvrgnuti se biomedicinski potpomognutoj oplodnji.
„Ako se neko liječi zbog bolesti srca ili nekog drugog organa i zdravstveni fond omogućava liječenje te vodi računa ili se pak trudi da većina lijekova bude na esencijalnim listama, tako se i liječenje reproduktivnih organa treba pokrivati iz zdravstvenog fonda, a i lijekovi koji su dio tog procesa liječenja se moraju naći na esencijalnim listama. Kada se usporede cijene lijekova koji su dio treapije u postupcima biomedicnski potpomognute oplodnje sa cijenama u zemljama regiona i EU, jasno je da su kod nas cijene i do 60 posto skuplje nego u tim zemljama. Kako objasniti da zdravstveni fond pokriva liječenje nekih organa, a nekih ne. Toliko o osvještenosti politike o ovoj temi“, ističe Gasal-Vražalica.
Entitetska ministarstva i Brčko distrikta očitovali su se da država nema ustavnu nadležnost za donošenje ovog zakona.
Nadležnost entiteta prema ovom zakonu bilo bi donošenje vlastitih zakona sukladno ustavnoj nadležnosti, osnivanje stručnog tijela za vođenje postupka i odlučivanje o pravu na liječenje primjenom postupka MPO-a, propisivanje postupaka i kriteriji procjene darivalaca spolnih ćelija, postupci uzimanja spolnih ćelija, postupci njihovog zaprimanja i pohranjivanja, odlučivanje o dostupnosti podataka o darivaocu, propisivanje i vođenje registra o korisnicima MPO-a, o darivaocima sjemenih ćelija i darivateljicama jajnih ćelija, certificiranje ovlaštene zdravstvene ustanove za postupke MPO, te da će sve to biti uređeno entitetskim zakonima.
Na državnoj razini je isključivo: nadzor nad primjenom Zakona / Ministarstvo civilnih poslova BiH; nadzor nad zaštitom ličnih podataka /Agencija za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini, te propisivanje i vođenje Jedinstvenog registra svih postupaka MPO-a za područje Bosne i Hercegovine i Jedinstvenog registra ozbiljnih neželjenih pojava i ozbiljnih neželjenih efekata / Ministarstvo civilnih poslova BiH.
Trenutno u Federaciji imamo devet klinika za vantjelesnu oplodnju, i jednu u Republici Srpskoj, ali zakon na nivou Bosne i Hercegovine ne postoji. Za kraj razgovara Maja Gasal-Vražalica ističe da je situacija sa reproduktivnim zdravljem i vantjelesnom oplodnjom u BiH dramatična.
„Ono što danas imamo kao zakonsku regulativu, ali i praksu, jasno nam pokazuje da vantjelesna oplodnja u Bosni i Hercegovini nije tretirana kao posljedica kojoj je uzrok bolest reproduktivnih organa. Vantjelesna oplodnja u Bosni i Hercegovini je tretirana kao estetska hirurgija, koja je dostupna samo onima koji imaju pozamašan džep, dakle pravo na porodicu je privilegija bogatih, jer sistem u Bosni i Hercegovini nije stao iza građanina, njegovog zdravlja i prava na zasnivanje porodice“, zaključuje ona.
