
Šta reći kada vam dete pokazuje svoj crtež?
Umesto da bledo pitamo šta je to, možemo podstaći celu konverzaciju i navesti dete da proširuje svoj rečnik.
Izvor: Zelenaucionica.com - Aleksandra Ivković
Umesto da bledo pitamo šta je to, možemo podstaći celu konverzaciju i navesti dete da proširuje svoj rečnik.
Izvor: Zelenaucionica.com - Aleksandra Ivković
Kada deca naprave neko umetničko delo – npr. nacrtaju nešto ili naprave figuru od plastelina – roditelji imaju dva tipična odgovora. Sa jedne strane, roditelji preterano oduševljeno uzvikuju: „Prelepo! Pa ti si izvanredan umetnik! Hajde da okačimo ovo na zid!“ A sa druge strane, tu su roditelji koji bledo gledaju i pitaju: „Šta je to?“
Foto: Poznyakov / Shutterstock
Stručnjaci kažu da nijedna od ove dve reakcije nije korisna za mlade umetnike. Deca kojoj se preterano udeljuju pohvale postaju nervozna i pod stresom su da održe taj visoki nivo pohvala, pa onda isprobavaju samo stvari koje će im sigurno doneti uspeh, tzv. „sigurice“. A ako stalno pitate dete šta je to, forsirate ga da prihvati ideju da umetnost mora biti nešto konkretno. Roditelji Džeksona Poloka, američkog slikara, sigurno ga nisu zapitkivali: „A gde je tu sunce, a gde su oblaci? A trava?“
Umesto navedenog, kada pričate o detetovom umetničkom delu, fokusirajte se na sam proces stvaranja, a ne na završni produkt. Ono što treba da uradite je da im date povratnu informaciju o njihovom istraživanju sebe – a da ne budete ni previše kritični, ali i da ih ne gurate previše u tom pravcu – ostavljajući im prostora da i oni nešto kažu u razgovoru. Ono što oni sami misle o svom delu je mnogo bitnije od onoga što Vi ili ja mislimo.
Profesori umetnosti nam daju nekoliko primera započinjanja razgovora: