Zašto nam Taylor Swift uporno laže da je feministkinja?

Upravo  takvu sliku feministkinje propagira Taylor Swift – jedna od osoba godine, ako pitate časopis Time. Podsjetimo, ugledni američki magazin je za osobe godine proglasio žene koje su javno progovorile o seksualnom zlostavljanju u Hollywoodu. Taylor se na ovom popisu našla zato što je ove godine tužila jednog DJ-a da ju je uhvatio za stražnjicu.

Iako je slučaj dobila, nejasno je kako je do tog incidenta uopće došlo. Naime, nakon što su odradili radijski intervju, Taylor i dotični DJ stali su ispred fotografa kako bi se slikali. Taylor tvrdi da joj je DJ u tom trenutku zavukao ruku ispod haljine te ju dirao po stražnjici, no u isto vrijeme ne postoji niti jedna fotografija na kojoj je takav prizor vidljiv.

Ne kažem da Taylor laže, no ako to jest slučaj, time je pridonijela da se cijelo pitanje pristanka i općenito seksualnog zlostavljanja dodatno mistificira. Samim time je pridonijela i situaciji u kojoj je žrtvi ionako teško dokazati da je zlostavljana kako okolini, tako i institucijama, poput policije i sudova.

U isto vrijeme na naslovnici nedostaje radnica iz jedne bolnice u Teksasu, čiji lakat malčice ulazi u kadar. Njezina priča o seksualnom zlostavljanju na radnom mjestu našla se u članku, ali ne i na naslovnici, kao da pravim borkinjama za ženska prava želimo reći: Nama ne trebaju heroine iz radničke klase sa svojim depresivnim pričama, nama treba sofisticirana seksi pop zvijezda koja će pričati samo o manje tamnim temama.

Sasvim u skladu s tim fotošopiranim likom feminističke Majke Božje, Taylor maše zastavom s logom “feminist” samo kada to njoj odgovara. Je li se oglasila oko bilo kojeg trenutno gorućeg američkog pitanja ? Ne? Je li kritizirala predsjednika Trumpa? Ne! Je li javno dala potporu organizacijama poput Planned Parenthood? Ne! Je li pohodila Women’s March u siječnju ove godine? Ne! Je li učinila nešto za žene koje ne pripadaju njenoj klasi i boji kože? Ne! Je li uopće napravila išta u branši kojom se bavi? Ne! Je li poboljšala uvjete rada za cure u glazbenoj industriji? Ne!

I onda se začudila kada je blogerica Megan Herning izjavila kako su bijeli supremacisti prihvatili doktrinu Taylor Swift. Taylorin je odvjetnički tim nakon te izjave uputio ljutito pismo neprofitnoj organizaciji American Civil Liberties Union koja je stala uz Megan te prijetio tužbom, da bi na kraju od tužbe ipak odustao.

Tko zna što bi Taylor bez svojih odvjetnika, jer je ove godine njihove usluge trebala ne samo u dva spomenuta slučaja, nego i zato što su je dva tekstopisca optužila za krađu dijela njihove pjesme “Playas Gon’ Play”, tvrdeći kako ga je iskoristila u svom hitu “Shake It Off”. A gdje su tek optužbe za kulturne aproprijaciju i korištenje ljudi drugih rasa kao rekvizita u spotovima?

Izgleda da se njezin feminizam svodi jedino na infantilne spotove, u kojima se navodno osvećuje svojim bivšim dečkima, u maniri razmažene srednjoškolke kojoj je tata kupio glazbeno carstvo. Naime, mala je Taylor oduvijek imala sve što je poželjela, jer je tata bio uspješan biznismen, pa je tako upravo on uložio u početak njezine karijere i praktički joj kupio diskografsku kuću.

Stoga bi i bez čitavog njenog bezobrazluka, samo ta činjenica  bila sasvim dovoljno da zaključimo kako se mala Taylor u životu, kao privilegirana bjelkinja, za ništa nije morala boriti. Dapače, svaki put kad se Taylor naljuti poslat će na tebe svoje odvjetnike. No, Tay Tay pritom zaboravlja da poanta feminizma nije biti kučka, pogotovo ne ona koja o ljudskim pravima zna koliko i Kim Kardashian o operaciji srca.