Srećni praznici onima koji ne slave!
Brojimo unazad, pa će vatromet. Gledamo u nebo, smijemo se, pomalo opijeni šampanjcem, dok nam se sarma krčka u stomaku.
Foto: pbs.org
Prebiramo po glavi kome sve treba da se javimo, ako ne kad kucne čas, a ono bar sutra kad se naspavamo. Siti, veseli i zdravi.
Šestina ljudi u BiH živi u apsolutnom siromaštvu, prema podacima UN-a. Većinu siromašnih u BiH čine zaposleni koji žive u porodicama s djecom. Ta djeca će imati skromne praznike ili ih uopšte neće imati. Ili je za njih praznik svaki dan kad je na stolu meso.
U svijetu ima više od 2,2 miliona ljudi koji su siromašni ili su na pragu siromaštva, od kojih je 70 odsto žena i djevojčica. To je 2,2 miliona razloga da kad onaj vatromet krene, a sarma proključa, shvatimo da su nam praznici baš srećni.
Foto: qz.com
Svaki dan 40.000 djece umre u svijetu zbog neuhranjenosti ili njenih posljedica, a 20 miliona ljudi je ove godine samo na istoku Afrike umrlo od gladi, odnosno žeđi. Pa kad ovih dana eksiraš peto pivo u nizu, bilo ti patetično ili ne, sjeti se koliko je usahlih usta širom planete u tom trenu.
Patetično, zar ne?!
Rekordnih 65,6 miliona ljudi širom svijeta su ove godine postali izbjeglice, tražitelji azila ili interno raseljeni. Ko zna koliko ih je stradalo na izbjegličkom putu. Njihovi praznici su puni neizvjesnosti, nostalgije, čežnje i suza. Zgledaju se i razmišljaju o svojoj kući. Možda su promrzli, a možda su u toplom, izbjegličkom kampu, po dvoje na madracu. Sebi i svojoj djeci će poželjeti da jednog dana opet budu ljudi koji imaju svoj dom i svoju sreću.
Oko 40 miliona ljudi su žrtve modernog ropstva, od kojih je četvrtina djece. Petnaest miliona djevojčica godišnje prisilno postanu nečije supruge, u braku u kojem ih tretiraju kao besplatnu radnu snagu. Kad zabogarate na svoju prokletu sudbinu, dok ćete u novu godinu ući, a da niste dio nijedne od ovih statistika, budite zahvalni na tome. Jeste možda monotono, isprazno ubjeđenje, ali jedino realno.
Foto: nationalgeographic.com
U ratnim zonama širom svijeta živi 250 miliona djece, mete su u sukobima, koristi ih se kao živi štit, ubija, osakaćuje i regrutuje za borbe, izložena su silovanjima i porobljavanju. Svako četvrto dijete u konfliktnim zonama ne ide u školu. Njihovi bi praznici mogli biti kad odlože pušku ili nauče prva slova.
Tu, oko nas je toliko ljudi kojima vjerotavno nije do slavlja. Ili baš jeste, ali slaviti ne mogu. Možda su bolesni, možda je nedavno umro neko njihov drag, možda im se dijete bori za život. Među njima su silovane žene, muškarci koji su negdje daleko od kuće ostali bez dijelova tijela, roditelji čije su dijete donijeli u sanduku.
I vjerovatno je patetično u ovo praznično vrijeme pričati o tome, ali ovo je period kad se istinski treba zagledati u sebe – ko smo, šta imamo i nemamo.
Stoga, srećni praznici svim onima koji ne slave!
