New York Times zabilježio je priče žena koje ne govore toliko o roditeljstvu koliko o fundamentalnoj promjeni u njihovom identitetu, koju dožive kada preuzmu ovu ulogu.
Novinari ove redakcije zamolili su svoje pratioce na društvenim mrežama da podijele svoje lične priče, što je uradilo čak 1.300 njih, pa su od njih kreirali kratke video snimke, koje možete pogledati na ovom linku.
Prva objavljena epizoda je o ženi po imenu Laurin. Nakon što je njen muž ubijen, sama je odgajala njihovog sina. On je bio svjetlo koje je vodilo kroz tugovanje.
Obećala mu je da će uvijek moći da prati svoje želje i bude to što jeste, a kada je on poželio da bude princeza za Noć vještica, shvatila je da njeno obećanje ima veću težinu nego što je mislila. Sa nepune dvije godine se igrao sa barbikama i volio ljubičastu i roze boju. Dozvoljavala mu je to kod kuće, ali se brinula šta će biti ako to radi u javnosti. Nije znala radi li nešto pogrešno.
Sašila mu je posebnu haljinu za Noć vještica, a onda se i ona obukla kao princeza. Plašila se šta bi njen muž rekao da može da ih vidi.
“Onda sam shvatila da roditelji ne određuju ko su njihova djeca, mogu samo da ih podrže u tome”, kaže.