Ljudi s olovkama

Kristina: Moje DA, tuđe NE

Pitam se dosta često da li poznajem sebe? Koje su moje želje i nadanja, da li je život koji živim nešto što sam poželjela ili splet okolnosti?

Ljudi s olovkama

Da li sam griješila što sam slušala druge pa sam se našla između svojih želja, griže savjesti i moralnih načela koje je plasiralo društvo i porodica?

Koje sam odluke donijela sama i zašto sam tako uradila, koje sam greške napravila zbog samostalnih odluka a koje zbog savjeta drugih?

Zaista ne znam, zaglavljena danas u nekom životu koji zovem “moj” i nekim pustim neostvarenim željama, koje su čini mi se i nedostižne, a sama pomisao na njih čini ustreptalost u grudima od koje nestaje dah.

Kada bi me pitali sa kim se najviše družim, razgovaram, dijelim sve svoje pobjede i poraze, koja je to vjerna pratilja mog života, bez imalo razmišljanja odgovorila bih da je to griža savjesti.

Moja najbolja drugarica i savjetnica, toliko sam joj slobode dala da je ona zauzela prvo mjesto u svakom segmentu mog života, sa mnom je i u dobru i u zlu, uvijek spremna da uskoči, da posavjetuje, da se nađe, da svojim bučnim i dubokim glasom ima komentar na sve, i od tolike njene buke bivam nesposobna da čujem bilo koga drugog, pa imajući samo taj jedan glasi koji se ističe ja naravno krenem tim putem.

Ali…

Da vam iskreno kažem, ja nju uopšte ne volim. Ni malo, ni mrvicu jednu, čak je smatram najvećim neprijateljem koji jedna osoba može da stekne u životu. Neki bi rekli da je dobro imati, da bi svijet funkcionisao drugačije da nje nema.

Ja ne mislim tako.

Čovjek po prirodi može biti dobar ili loš, ali svaki čovjek ima različite potrebe i nadanja. Donosi odluke srazmjerno svojim ciljevima, dobar čovjek ne uzima, on daje, loš čovjek suprotno od toga, ali nije u biti služiti ni svojom ljudskošću ni nečovještvom, već svojim željama.

Griža savjesti, ako se nađe na putu, ona ne ide ni težim ni lakšim putem, ona čini da nemate želje jer je tako bolje i ispravnije, oduzima slobodnu volju, nameće svoje mišljnje, a vi kao na tacni servirate svoj žvot i puštate da ona bude kordinator svega što je bilo i što će da bude, kao velika zmija obavije vaše tijelo i um, a šta može tako mali čovjek tako velikoj zmiji, bez oružja, bez pomoći drugih, možda da je nadmudri?

Zaglavljena danas između mog DA i tuđeg NE, sjedim i razmišljam da li sam ovo poželjela prije DESET godina, da mogu da vratim vrijeme i da se ubacim u misao osamnaestogodišnje djevojke – da li bi ovaj prizor bio nešto sto bi ona poželjela? Bez daljnjeg razmišljanja, odgovor je NE. Ona nije sjedila na fotelji svoje majke i sa 28 godina pisala tužne tekstove, borila se sa demonima iz svoje glave i rtažila spas, koprcajući se u mjestu, moleći za mir.

Čudno je probuti se iz tolikog sna, čudno je vidjeti svijet očima nekog ko je bio u višegodišnjoj paralizi, čudno je ponovo upoznati se sa istim stvarima i ljudima , gledati na njih kao prvi put. Uzeti život u svoje ruke sa osamnaest i dvadest osam godina nije isto, mijenjati sebe kad postoje ljudi koji zavise od vas nije lako. Ali nije nemoguće.

Otrgnuti se od svega što nam se ne sviđa, odbaciti svakog ko nam ne priliči i krenuti novim putem. Izabrati sebe, umjesto tuđih želja i ciljeva čini se kao nemoguće, ali sa druge strane ako moram da biram, danas biram taj put “kojim se rjeđe ide”, koji možda sa sobom nosi i bol i suze, ali vidim li svjetlo na kraju tunela? Vidim!

Danas više nego ikad ranije moram izabrati sebe, moram služiti svojim željama, danas moram razumjeti ko sam i šta želim, ne zbog tebe, ne zbog drugih, samo i isključivo zbog sebe. Jer ne znam ja koji danas vjetar duva i ne znam gdje me danas on nosi, znam samo da mi nije lijepo, da duboko u noći ja maštam o nekom drugom mjestu, o nekim drugim ljudima, tamo pronalazim sebe i svoje mjesto, tamo uspijevam biti ono što oduvjek želim – gledam sebe kroz sebe, ne kroz tuđe oči, na tom mjestu ja mogu hoću i želim, ja imam način ne bježim, gledajući sebe u ogledalo i ne pitam se.

Imam sve odgovore! Na tom mjestu ja ne razmišljam o nekom drugom, jer sam tu u tom momentu, toga časa i, najvažniije, srećna sam.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije