Ljudi s olovkama

Tanja Živanić Stjepanović: Kako upropastiti vlastito dijete?

U današnje vrijeme toliko smo se posvetili djeci i njihovom odgoju, onim ,,pravim” vaspitnim metodama, nagrađivanju, razvijanju vještina i uočavanju talenata kod djece predškolske dobi,  da sam se nedavno, nakon što neko vrijeme radim kao psiholog u jednoj osnovnoj školi, zapitala da li pretjerujemo?

Ljudi s olovkama

Naravno, o onoj drugoj krajnosti u vaspitanju, o zanemarivanju, bijedi i siromaštvu u kome roditelji jedva da uspiju da zadovolje one osnovne, egzistencijalne potrebe djeteta, gdje se dijete vodi na komisijsku procjenu sposobnosti, a pojedinci kao da se potajno nadaju makar dijagnozi oštećenja glasa, govora i jezika, ako ne onoj na intelektualnoj osnovi, a sve zarad 80 km dječijeg doplatka, gdje se neki više brinu o tome da u kući ima kutija cigareta i da li se mama ofarbala ovaj mjesec, nego da li dijete ove zime ima čizmice i debelu jaknu, ili gdje djeca materijalno imaju sve samo mame i tate nikad nema – o ovoj strani medalje možda budem pisala neki drugi put.

Ovaj put pisaću o onome šta ne biste trebali da radite, ukoliko ne želite da upropastite svoje dijete.

Foto: Pixabay.com

  1. Ispunite mu svaku želju i tada ćete ga odgojiti u uvjerenju da se sav svijet okreće oko njega.

Egocentrizam je pojava karakteristična za dob do 6. godine života. Manifestuje se kao nesposobnost djeteta da svijet posmatra iz ugla drugog pojedinca, već isključivo iz sopstvenog koji se apsolutizuje. Ne brinite, u djetinjstvu je neophodan i normalan, dok u odrasloj dobi već može da pravi probleme (iako nas ima dosta egocentričnih i u poodmaklim godinama života- ko zna, možda taj razvojni period za neke ljude zaista nikad i ne završi?).

  1. Uvijek pospremajte za njim i oslobodite ga svake obaveze.

To što ćete naučiti dijete da skloni tanjir sa stola za sobom kada završi sa jelom, ili da sam pokupi svoje igračke kada drugari odu kući, stvarno ne znači da vi vaše dijete manje volite. Radne navike se uspostavljaju već od najranijih dana, od onih osnovnih higijenskih, preko školskih, a onda jednog dana to dijete odraste i zaposli se pa mu je i radna etika onakva kako je do tad naučio da se ponaša, odgovorno ili ipak ne. Znači, slobodno mu dajte koji zadatak, može sam/a da spremi svoju sobu, i to ne mora da bude savršeno – polako s vremenom će naučiti.

Foto: Pixabay.com

  1. Kada izgovori neku psovku ili prostu, ružnu riječ, nasmijte mu se od srca pa će vaše dijete misliti da je to veoma zabavno.

Prvo da vas pitam, kada bi vam šef na poslu za neki zadatak jednom sa osmjehom dao povišicu i povratnu informaciju da ste odlično odradili vaš posao, a drugi put za isti zadatak kada biste zamalo dobili otkaz, pored pregršta negativnih kritika i zamjerki za vaš rad, da li biste znali kako se taj zadatak uopšte radi? Da li je dobro ili loše urađen? E pa i sa djecom je isto tako. Ne možete mu na psovku jednom pljusniti šamar, a drugi put se slatko nasmijati i očekivati da će ono znati da pred komšijama i rodbinom bude knjiški primjer bečke škole, a nedjeljom, u toplini kućne atmosfere, da vam psovkom, ružnom riječju i glupiranjem popravi dosadan dan (iako psovke i poneke gestikulacije stvarno smiješno izgledaju i zvuče u dječijoj izvedbi). Doslijednost- majka vaspitanja.

  1. Dajte mu novac kada god zatraži i neka troši kako hoće. Kad ste vi patili, ne treba i vaša maza!

Šta da očekujete od djeteta kad odraste, ako je odvijek dobijalo šta i koliko god želi? Jedino da će ga biti jako teško zadovoljiti, obradovati i usrećiti kad odraste. Da bi svako od nas naučio da odgovorno postupa sa novcem mora to da vidi na nečijem primjeru. I da taj novac sam zaradi.  Dok ga vi finansirate, dogovarajte se oko džeparca, neka dijete kaže za šta mu novac treba i imajte uvid kako ga troši. Ne možete i ne trebate mu pružiti sve što zaželi.

Foto: Pixabay.com

  1. Uvijek budite na njegovoj strani, bez obzira da li je u pravu, kada uđe u konflikt sa nastavnikom, profesorom, komšijom, drugarom… Tada ćete ga odgojiti u uvjerenju da ono nikada nije krivo.

Ovo sam više puta vidjela. Ova djeca ne poštuju autoritet, dok dođu do srednje škole ne poštuju ni roditelje. Galame na nastavnika, viču, ponašaju se bahato i bezobrazno, a onda dođe i tata da priskoči u pomoć jer njegovo dijete, zaboga, nije krivo! Nikada! Nizašta! Pretežno dijete pusti i koju suzu, jer je mogućnost kontrole svog ponašanja misaona imenica za njega, a i mama i tata ga još više žale i brane pa je nekad stvarno teško znati da li su suze sredstvo manipulacije ili dijete stvarno nije krivo kako i tvrdi. Sve u svemu mame i tate, za ovakva ponašanja nažalost moram da krivim jedino i isključivo vas. Svi griješimo i to je u redu. Naučite vaše dijete da je ok pogriješiti, ali i prihvatiti posljedice svog ponašanja. Kada upadne u neke neprilike nemojte ga oslobađati odgovornosti, budite uz njega kako bi dijete načilo da se vama stvarno uvijek može obratiti i da ste tu za njega, ali neka nauči da se nosi sa posljedicama svoga ponašanja. Naučite ga da kaže izvini, i žao mi je. To su svete riječi.

Ne kažem da ste ili da još uvijek upropaštavate vaše dijete jer vam se ponekad dogodi nešto od gore navedenog. Ovi primjeri samo ne treba da vam budu ustaljeni obrasci ponašanja, kao ni metode vaspitanja, a ponekad ,,razmaziti” dijete nakratko i nije najstrašnije šta mu se može dogoditi.

I na kraju, ono što biste trebali svakodnevno da radite. Mame i tate, volite se međusobno i volite vaše dijete. Najviše. Uvijek i zauvijek.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije