Afganistanka repom spasava djevojčice od prisilnih brakova

Srećom, to se nije dogodilo, ali mogućnost udaje za nepoznatog, starijeg čovjeka jeste najvjerovatnija sudbina ne samo Sonite, već većine afganistanskih djevojčica.

Sonita je rođena u Afganistanu, a kako bi pobjegla od talibana, zajedno sa porodicom izbjegla je u Iran. Bez identifikacijskog dokumenta, Sonita je u Iranu imala status izbjeglice, nije mogla ići u školu, te dok je pokušavala naučiti osnove čitanja i pisanja u NVO organizaciji koja se bavila zbrinjavanjem afganistanskih izbjeglica, kako bi preživjela čistila je toalete.

U hodnicima su se nalazili televizori, sa kojih je prvi put čula pjesme iranskog repera Yasa i poznatog Eminema, te iako ih nije razumijela, lirski stil i ritam su joj se dopali. Nakon toga, Sonita počinje da piše vlastite pjesme i ne sluteći da će rep muzika biti ta koja će joj spasiti život.

Kako je biti reperica u Iranu?

Ženama u Iranu nije dozvoljeno da se bave muzikom, pa je pronalazak prostora i medijskih producenata bio veoma opasan posao. Ali Sonita je uspjela i počela da repuje o vlastitom životu, ratu u Afganistanu, njenom izbjegličkom statusu i problemima afganistanskih mladih djevojaka. Rep je za nju bio najbolji način na koji može prenijeti značajne poruke i svoja osjećanja podijeliti sa drugima.

Foto: Dazed

Njena muzika ju je 2014. godine postavila na svjetsku scenu. Učestvovala je na takmičenju koje su finansirale SAD, a trebalo je napisati himnu koja bi se obraćala ljudima u Afganistanu i pozvala ih da izađu i glasaju. Svojom pjesmom osvaja prvo mjesto i dobija nagradu u iznosu od 1000$. Novac je poslala majci, koja se vratila u Afganistan. Kako u intrevjuu za CNN Sonita govori: “Mama je bila iznenađena kada je vidjela da i ja kao žensko mogu da doprinesem domaćinstvu.”

Ženiš sina – prodaješ kćerku

Nekoliko mjeseci prije nego što je pobijedila na takmičenju, mama je posjetila Sonitu u Iranu. Željela je da se kćerka vrati sa njom u Afganistan, kako bi je prodali. Sonita je tada imala šesnaest godina. Kako bi muški član porodice kupio sebi ženu (Sonitin brat), trebalo je nabaviti 9000$. Jedini način na koji su taj novac mogli dobiti bio je da prodaju žensko dijete iz svoje porodice, Sonitu.

Kupac je nudio 6000$, dok je mama govorila da je Sonita divna djevojka i da treba dati bar 8000$. Dirljivo je što Sonita u svojim intervjuima, nikada nije rekla nešto ili pokazala da zamjera svojoj majci zbog toga. Kako ona govori, njena mama jednostavno nije znala da može drugačije, da postoje i drugi načini. Bila je ljuta na društvo u kojem je odrastala i tradiciju koja to omogućava.

“Moju mamu su prisilno udali kada je imala 12 godina. Ona je samo radila ono što je znala i mislila da je najbolje. Nije znala da postoje druge, bolje mogućnosti za mene. To ne znači da me ne voli. Kada su mi rekli da će me prodati, bilo je jako bolno. Nisam mogla shvatiti da se moram odreći i zaboraviti na svoje snove. Bilo mi je jako teško zamisliti da se moram udati za nekoga koga ne poznajem. Kako bih se osjećala kada me dodirne? Tako sam počela tražiti način da to izbjegnem”, ispričala je ona u talk-šou sa Tinom Braun (Tina Brown).

A upravo je rep bio način na koji može govoriti o stvarima koje je muče, o neugodnim iskustvima sa kojima se suočava samo zato jer je djevojka. Mnoge njene vršnjakinje već su bile prisilno udate. Pojavljivale bi se sa modricama i umjesto u periodu kada druge tinejdžerke uživaju u počecima mladosti, one su morale biti odrasle žene i brinuti se za svoju djecu.

Tada, uz pomoć jednog iranskog režisera, snima muzički spot pod nazivom „Kćeri za prodaju“. U spotu ispred crne pozadine pojavljuje se u bijeloj vjenčanici, sa bar-kodom na čelu i licem u modricama. Obraćajući se kameri (svima nama) traži da ne bude prodana, da ne bude samo cijena.

“Let me scream/I am tired of the silence/Lift your hands off me/I feel suffocated”, dio je teksta.

Foto: Strongheart Group

“U mojoj zemlji dobra devojka treba da ćuti, ne priča o svojoj budućnosti, i sluša svoju porodicu čak i ako kažu da se morate udati za njega ili njega ili njega. Dobra djevojka je kao pas sa kojim igraju. Ali ja sam pjevačica i želim drugačiju budućnost”, govori u intrevjuu sa Robertom Wainwrightom.

Nakon što je video postavljen na YouTube, stekao je ogromnu popularnost. Nekoliko sedmica kasnije, Sonitu su kontaktirali iz “Strongheart Group” organizacije koja pomaže pojedincima koji su direktno pogođeni socijalnim problemima da ispričaju svoju priču.

“Imala je strast i volju”, kaže Zoe Adams, izvršni direktor organizacije. “Znali smo da bismo joj mogli pomoći da ostvari svoje snove da dobije obrazovanje, razvije se kao umjetnica i bude glas za djevojke koje su prisiljene na brak“, govori on.

Tada, sedamnaestogodišnja Sonita, odmah je prihvatila ponudu, ali ništa nije rekla svojoj porodici, jer se bojala reakcije. Tek u januaru iduće godine dobila je pasoš i vizu, i mogla je započeti novi život u SAD. Nakon što se smjestila u kampusu “Wasatch Academy” napokon je odlučila javiti se mami.

Njena porodica ponovo je u Afagnistanu i nakon što su čuli Sonitine pjesme i vidjeli da ona ipak kao djevojka može imati i drugu sudbinu osim prisilne udaje, promijenili su stav. Kako Sonita govori, to sada i ona može vidjeti, jer njenu mlađu sestru ne tjeraju da se uda, a to je rezultat upravo njene borbe.

Kako spriječiti prisilne brakove?

Više od 15 miliona djevojčica širom svijeta godišnje bude prisilno udato. Sonita nije imala nikakvu osobu koja bi joj poslužila kao uzor, ili podsticaj, ali je znala da želi promijeniti svoj život.

“Morala sam stvoriti viziju u svojoj glavi šta želim, i kreirati model za sebe. Zatvorila bih oči i pitala sebe: Gdje ti želiš biti u budućnosti? Zamišljala sam bolji život za sebe, vjerovala sam u svoje snove i radila mnogo da budem tu gdje sam sad”, kazala je na Skoll World Forumu, 2016. godine.

Foto: Shuka Kalantari

Prema njenim riječima, jedini način da se spriječi udaje djece, jeste da se radi sa porodicama, a tu veliku ulogu imaju i religijske vođe koji bi trebalo da pomognu. Neophodno je podržati djevojčice i pokazati im da postoje i drugačije sudbine za njih. I naravno, zakonom zabraniti dječije prisilne brakove.

Iako se trenutno školuje u SAD i uživa u mogućnosti da ide na fakultet, na kraju se ipak želi vratiti u Afganistan, kao reperica za prava žena. Svjesna je koliko je opasno biti aktivistkinja u tako konzervativnoj sredini, ali i da zemlja upravo treba više Sonita.

“Moja porodica je promijenila mišljenje”, kaže Sonita. “Ako sam uspjela da promijenim njihove stavove svojom muzikom, onda možda mogu da promijenim i svijet”, odlučna je ova hrabra djevojka.