
“Good girls revolt” : Kako je važnu seriju ugasilo seksualno uznemiravanje
Kada bismo stvari posmatrali iz nekog drugačijeg ugla, mogli bismo reći da je i svaki objavljeni novinarski tekst zapravo jedna čitava priča za sebe.
Foto: maximumpop.co.uk
Kada bismo stvari posmatrali iz nekog drugačijeg ugla, mogli bismo reći da je i svaki objavljeni novinarski tekst zapravo jedna čitava priča za sebe.
Foto: maximumpop.co.uk
Ili čitav jedan neobjavljen tekst.
Šta se sve dešavalo prije, otkud ideja, kako se istraživalo, koje su bile prepreke, kako je sklopljen, kako je uređen, u kakvom obliku je objavljen i, naravno, ko mu je zapravo dao život – čije ime stoji ispod naslova?
Ili ne stoji, kao što je to šezdesetih godina bio slučaj u većini novinarskih redakcija, gdje su pravo potpisa imali samo kolege novinari.
Upravo je položaj žena novinarki glavna, ali nikako jedina važna tema, kojom se bavi američka dramska serija “Good girls revolt”, inspirisana istoimenom knjigom Lin Povič (Lynn Povich), a koja se temelji na stvarnim događajima.
Serija prati skupinu mladih istraživačica u redakciji magazina “News of the Week”, tokom revolucionarne 1969. godine. Redakcija je uređena tako da svaki novinar ima dodijeljenu ženu koja radi u suštini onaj najvažniji dio posla – istraživanje, i na kraju prikupljene informacije dostavlja novinaru, koji sastavlja tekst i kupi sve zasluge za njega, jer trag o radu istraživačica nigdje nije zabiježen.
Foto: decider.com
U većini slučajeva možemo vidjeti da su žene i kompetentije i obrazovanije od svojih kolega novinara, a nisu rijetke ni situacije u kojima one odrade čitav posao i napišu tekst, ali on ipak izlazi pod imenom novinara. Iako rade novinarski posao, one se i ne nazivaju novinarkama, manje su plaćene, a odnos kolega prema njihovom poslu je kao onom sekretarskom. Jer one su tu i ako treba kafa, cigarete, hrana…
Od prve epizode vidimo da su žene itekako svjesne da obavljaju veliki posao, a da su uprkos tome manje plaćene, ali i da još do njih nije stigao taj val promjene, sve do jedne situacije. Naime, kada Nora Efron koju glumi Grejs Gamer (Grace Gummer) – da, predstavlja poznatu američku novinarku i režiserku, u jednom danu dobije posao pomoćnice novinara i prije kraja radnog vremena daje otkaz jer urednik tekst koji je prethodno pohvalio kada je mislio da ga je napisao novinar, kada sazna da je ipak ona, odbija ga objaviti – uvodi nas u početak revolta dobrih djevojaka. Jebiga – vani hipi pokret, slobode, feministkinje počinju protestovati, Vijetnam – pa savršeno za revoluciju.
Prije nego što je napustila redakciju, Nora daje letak jednoj od glavnih protagonistkinja u seriji – Patricii – Pati Robinson (Genevieve Angelson) sa pozivom na žensko okupljanje sa svrhom osnaživanja. Pati je prikazana kao veoma talentovana novinarka, slobodna, zaljubljena u novinarstvo puno više nego u svog dodijeljenog novinara Daglasa Rodesa sa kojim ima aferu.
Foto: m.imdb.com
Oštra na jeziku, emotivna, sa najvećom željom da jednog dana objavi svoju priču, prihvata poziv i sa sobom vodi koleginicu Sindi Reston (Erin Drake). Sindi je uštogljena, udana mlada žena koja je sebe nekad davno izgubila, ili se uopšte nikada i nije otkrila, koja zajedno sa Pati na okupljanju upoznaje Eleanor Holmes Norton (Joy Bryant), advokaticu za građanska prava.
I šta se dešava na tim malim, osnaživčakim okupljanjima? Prostorija je puna žena, radnica, domaćica, mladih, starijih i sve su se susrele sa diskriminacijom kako na poslu, tako i kod kuće. Većina ih nije upoznata sa svojim pravima, sa svojim potencijalom, kao ni uopšte sa sobom i na kraju svojim tijelom. Sve su u nekoj mjeri izgubljene u toj predstavi onoga šta bi trebalo da budu, šta se očekuje i šta one zapravo žele. Iako sa prvog okupljanja naše junakinje hrabro bježe, jer – Elaonor poziva okupljene da izvade svoja mala ogledalca i pogledaju u sebe – tj. u svoje vagine. Dobro, možda im je bilo i malo previše za prvi susret, ali poruka koju su čule ubacila im je bubicu koje će se teško riješiti.
Pati i Sindi počinju razgovarati sa ostalim ženama u redakciji o njihovom položaju i pozivati ih da stanu u kraj tome. Iako od početka igra važnu ulogu u neodobravanju tog buntovničkog vala koji se proširio redakcijom, Džejn Holander (Anna Camp) obrazovana djevojka iz imućne porodice, koja uprkos svim svojim profesionalnim kompetencijama jedino ostvarenje života vidi kao udaju za pogodnog mladića (pogodnog za sviju, osim za nju), na kraju se pridružuje ostalima u pripremanju tužbe protiv “News of the Week”, zbog rodne diksriminacije. Ti događaji prezentuju stvarnu tužbu koju su uz pomoć formirane “Equal Employment Opportunity Commission”, žene iz redakcije “Newsweek” podnijele 1969. godine.
I dok kroz epizode prve sezone nestrpljivo čekamo da vidimo šta će se zaista desiti, u trenutku kada je najzanimljivije završava se deseta i posljednja epizoda. Taj cliffhanger završetak i nije bio tako strašan kada smo se mogli nadati najavljenoj drugoj sezoni ove feminističke serije, ali do toga nije došlo.
Foto: Amazon
Otkazivanje serije iznenadilo je publiku i kritičare, jer je serija dobila zavidne kritike. “Good girls revolt” je rangirana kao jedna od najuspješnijih serija iz Amazon produkcije među ženskim gledateljstvom. Da stvar bude zanimljivija, snimanje nove sezone otkazao je tadašnji direktor Roj Prajs (Roy Price), koji se našao u žarištu skandala zbog optužbi za seksualno uznemiravanje producentice. Glumice iz serije i redateljka Dana Kalvo (Dana Calvo) započele su javnu debatu o čitavom slučaju i putem društvenih medija i mnogih intervjua skrenule pažnju zašto nam upravo trebaju ovakve serije.
Nažalost, snimanje “Good girls revolt” nije nastavljeno, ali ovih deset epizoda koje postoje vrijedi pogledati. Upoznaćete skroz različite likove žena, koje opet pronalaze zajednički cilj za koji se treba boriti. Vidjećete primjere predivne ženske solidarnosti, kada sve zajedno skupe novac za jednu od njih koja želi da abortira.
Svjedočićete njihovim emotivnim previranjima, slomljenim srcima, otkrivanju seksualnog užitka, eskperimentisanju sa drogama, muzici i modi šezdesetih. Upoznaćete i njihove muškarce za koje su ili prekomplikovane i samouvjerene, ili naivne, ili samo porodični posao. Ali, ni to nije toliko bitno, koliko što je svaka od junakinja uspjela da izađe iz zacrtanog kalupa i bude jednostavno ono što želi.