Kada je broj imigranata i izbjeglica koji su ušli u Evropu dostigao nevjerovatne nivoe, En Kijer Rejkert (Anne Kjær Riechert) je željela da im pomogne.
Izvor: theguardian.com
Foto: paul prescott / Shutterstock.com
“Moj prapradjed i djed su zbog svojih pacifističkih stavova 1933. godine pobjegli iz Njemačke i bili su političke izbjeglice u Danskoj”, objasnila je za “The Guardian” En, koja je 2012. godine osnovala “Berlin Peace Innovation Lab” sa ciljem da korištenjem tehnologije utiče na mir u svijetu.
Taj osjećaj lične odgovornosti ju je doveo do toga da bude jedan od pokretača programa obuke kodiranja “Refugees on Rails” prije nego što je 2015. godine osnovala neprofitnu školu digitalne integracije “ReDI” za ljude koji podnose zahtjev za azil u Njemačkoj.
“Svrha je da se ubrza integracija izbjeglica u njemačko društvo i industriju. Pokušavamo da stvorimo situaciju u kojoj svi dobijaju. To je dobro za izbjeglice, dobro je za posao, kao i za društvo”, objasnila je En i dodala “U IT industriji u Njemačkoj prošle godine je bilo 51.000 slobodno radno mjesto, a istovremeno izbjeglicama treba posao. Dosad smo imali mnogo uspjeha”.
Foto: ReDI School of Digital Integration Facebook
Više od 300 ljudi je pohađalo ovaj kurs, a istraživanja su pokazala da je skoro 40% njih dobilo plaćena stažiranja ili poslove. Od osnivanja škole, 20% mladih ljudi je upisalo fakultete, a 10% njih je osnovalo jednu od pet kompanija koje su inkubator škole “ReDI”. En je naglasila da će nastaviti sa kursevima u Berlinu, a do 2019. godine planira da otvori i filijale u Hamburgu, Minhenu i Štutgartu. Cilj je da se do 2020. godine prenesu IT vještine na više od 3.000 izbjeglica. I tu nije kraj – plan je da se izgradi panevropska mreža tehnoloških škola za izbjeglice.
Šeli Tejlor (Shelley Taylor) je zbog lične tragedije lansirala aplikaciju za pomoć izbjeglicama “RefAid”. Platforma zasnovana na lokacijama imigrantima, izbjeglicama i njihovim pomoćnicima pruža informacije o tome gdje se u blizini može pronaći hrana, sklonište, obrazovanje i posao. Sve to je moguće zahvaljujući Šelinoj kompaniji “Trellyz”, resursnom alatu za menadžment i saradnju sa NGO i neprofitnim sektorom, te lokalnim vlastima.
“Nikad ranije nisam radila sa izbjeglicama. Kada sam vidjela fotografiju mrtvog dječaka Ajlana (Aylan) iz Sirije osjetila sam bol zbog mog djeteta koje sam izgubila prije nekoliko godina. Tada sam znala da moram učiniti nešto da pomognem tim očajnim ljudima”, izjavila je Šeli za novine “The Guardian”.
Foto: refugeeaidapp.com
Šeli i članovi njenog tima su razgovarali sa mnogobrojnim organizacijama za pomoć izbjeglicama, među kojima su bili i britanski Crveni krst i Ujedinjene nacije i nakon toga su preko vikenda napravili aplikaciju. U februaru 2016. godine lansirali su je u Ujedinjenom Kraljevstvu i Grčkoj, a otada se može koristiti u još 12 zemalja među kojima je i Amerika.
“Hiljade izbjeglica koristi aplikaciju i vjerovatno isto toliko volontera i pomoćnika kako bi pomogli ljudima da dođu do potrebnih usluga”, objasnila je Šeli. Ona sama je u ovaj poduhvat uložila sopstveni novac, ali naglašava da će u budućnosti biti potrebno vanjsko finansiranje aplikacije kako bi se taj softver mogao proširiti i pomoći izbjeglicama u cijelom svijetu.
Kada je urednik WEB portala “TechCrunch” Majk Bučer (Mike Butcher) pokrenuo kampanju na Kickstarteru za “Techfugees”, društveno preduzeće dizajnirano da okuplja globalnu tehnološku zajednicu kako bi se osnažile izbjeglice, Džozefin Gub (Joséphine Goube) je odmah odlučila da se uključi u taj poduhvat.
“Mnogo volim to što radim. Imam stvarnu viziju o onome što radim. Neki članovi mog tima su takođe izbjeglice i oni mi svakog dana pokazuju da je sve moguće”, izjavila je za novine “The Guardian” Džozefin koja je danas izvršni direktor preduzeća “Techfugees”.
Foto: Techfugees Facebook
Ovo preduzeće je organizovalo više od 50 globalnih događaja i konferencija u vezi sa tehnologijom, što je dovelo do aktivnih projekata kao što je “GeeCycle.org”, mjesto na kojem ljudi mogu donirati svoje mobilne telefone za izbjeglice. Događaji na kojem se okupljaju inženjeri su od velikog značaja za “Techfugees”.
“U ta dva dana inženjeri pokušavaju riješiti izazove sa kojima se suočavaju izbjeglice. Dobijaju interfejse za programiranje aplikacija i mentore iz tehnološkog sektora, a onda pokušavaju da riješe probleme. Pola učesnika na tim dešavanjima su izbjeglice zato što ih želimo uključiti u izgradnju tehnologije. Edukujemo ih o privatnosti i podacima, kao i o pravnim okvirima. Svi oni 50 sati zajedno rade na izgradnji prototipa i tek onda ga predstavljaju sudijama”, objasnila je Džozefin.
Prema njenim riječima, 70% pobjednika na ovakvim dešavanjima i dan danas vode svoje projekte. Ona naglašava da postoji WEB platforma za izbjeglice koja im obezbjeđuje važne informacije o mjestima na kojima mogu da spavaju ili dobiju pravnu pomoć.
Udruženim snagama i imigranti, i izbjeglice i svi oni koji im pomažu na jedan predivan način ispisuju stranice istorije.
Uvijek sa olovkom u ruci jer volim da pišem. Zaljubljena u život i pisanu riječ. Po struci diplomirani novinar, u duši filantrop, a između toga prevodilac za engleski jezik. Volim kafu, crnu čokoladu i bademe. Mrzim nacionalizam, rat i zlobu.
