Radoznala Lola

Kad je Ganter sreo Kristin: Priča o jednom autu, putovanjima i ljubavi

Za 76 godina života Ganter Holtorf (Gunther Holtorf) je prešao 884.000 kilometara i posjetio 177 zemlje. Na putovanjima ga je 20 godina pratila njegova supruga i životna partnerka Kristin (Christine).

Prevela: Vesna Drakulic

Izvor: bbc.co.uk

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Njihov auto, kojeg je Ganter nazvao Oto (Otto), mogao bi da ispriča nevjerovatne priče iz cijeloga svijeta. Tekst koji danas čitate je samo djelić njihovih pustolovina.

Ganter je 30 godina radio za kompaniju „Lufthansa“ i sate je provodio gledajući kroz prozore kancelarija na cestu. Kada je 1988. godine dao otkaz, odlučio je da cesta postane njegov dom.

Afrika

Ganter i Kristin su se upoznali 1990. godine. On je tada bio u trećem braku i upravo se iz Afrike vratio u Njemačku. S njim je putovala i njegova tadašnja žena Bite (Beate), a nakon tog puta njih dvoje su se razveli. Ganter je napravio ogroman prostor za čuvanje stvari ispod udobnog kreveta u Otu, a zatim je objavio oglas u ličnoj kolumni novina „Die Zeit“ na koji se javila Kristin. Na prvu su kliknuli i on ju je uskoro pitao da li želi da putuje s njim. Kristin je pristala i kada su njenog sina smjestili u internat krenuli su u Afriku. Ganter je tada imao 53, a Kristin 34 godine.

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Planirali su da nekoliko godina putuju po Africi i da što manje vremena provode u gradovima, te da više putuju po divljini. Krenuli su na put do pustinje Sahara, prešli su preko Alžira i Nigerije, a zatim se uputili prema Zinderu i Maliju. Ganter se i danas sjeća kako su ta pustinjska područja „izvan civilizacije“. Na putu je upoznao putnike sa Zapada koji su se, prema njegovim riječima, zaljubili u Saharu i stalno su joj se vraćali, a on razumije i zašto.

„Sahara nije samo pijesak. Pijeska ima 13%, a ostalo su šljunak, kamenje i suva priroda. Nema trave, životinja, insekata, niti vjetra. Zaista možete da slušate tišinu“, izjavio je Ganter za BBC.

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Tih dana Ganter je slušao i muziku u Otovom kasetofonu. Na repertoaru su uglavnom bili Betoven, Šubert i Šuman. Jedno veče je prekinuo tišinu pustinje upravo tim kasetama.

„Ostali smo poptuno sami preko noći. Nikoga drugog nije bilo u rasponu od 100 – 150 kilometara. Pustili smo jednu Betovenovu sonatu, pojačali do daske i slušali je ispod mjeseca u pustinji Sahara. To je stvarno bilo izvan ovog svijeta“, prisjeća se Ganter.

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Iz pustinje su putovali u zapadnu i centralnu Afriku. Gledali su lavove kako jedu bizona, hijene i šakale kako tamane ostatke mesa i ptice koje su prije izlaska sunca slijetale da pokupe mrvice. Nekoliko dana kasnije Ganter i Kristin su pratili lavove koji su ponovo krenuli u lov. Putovanje u Otu je bračnom paru Holtorf pružilo potpunu nezavisnost i mogućnost da posmatraju divlje životinje, no dva puta su im se previše približili.

Nisu putovali stalno, već samo nekoliko mjeseci tokom godine. U međuvremenu, Oto ih je strpljivo čekao u skladištu u Najrobiju, Zambiji ili Zimbabveu.

 

Južna Amerika

Ganter i Kristin nikad nisu odsjedali u hotelima. Spavali su u Otu ili u ležaljkama. U kupovinu su išli na lokalne pijace i svako veče su kuvali večeru na plinskom štednjaku uz otvorena vrata njihovog vjernog vozila.

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Nakon Afrike, uputili su se u Južnu Ameriku. Većinu 1996. Oto je proveo u skladištu u Montevideu, ali do kraja 1997. godine prešao je sve zemlje južno od Amazona, uključujući i Ekvador. U visokim Andama Ganter se osjećao slično kao i u Sahari – on i Kristin su bili potpuno sami i znali su da sutra ili sljedeće sedmice niko neće tuda prolaziti, a to, kako sam Ganter kaže, poprilično ubrza puls.

Na ovom putovanju Oto je imao manje kvarove, ali ih je Ganter uspješno rješavao zahvaljujući tome što je uvijek nosio oko 400 rezervnih dijelova u aluminijskim kutijama na krovu automobila.

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Ganter naglašava da je svoj auto tretirao kao da mu je baka. Nikada nije vozio brže od 80 km/h i kadgod bi se zaustavljao, ne bi isključivao motor. Ispuštao bi malo vazduha iz guma, stalno je podmazivao vrata, a ako mu je gorivo bilo sumnjivo uvijek bi ga filtrirao prije sipanja u rezervoar.

Azija

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Nakon četiri godina putovanja po Americi, Ganter i Kristin su odlučili da posjete Aziju. Sedamdesetih godina, dok je još radio za kompaniju „Lufthansa“, Ganter se iz hobija bavio i mapiranjem. Kada ga je menadžer „Lufthanse“ za Indoneziju 1973. godine pozvao da mapira Džakartu, Ganter je pristao. U Džakarti tada nije bilo ni znakova na putu i mapa je bila neophodna. Četiri godine kasnije Ganter je objavio prvu takvu mapu.

Upravo to je bio njegov i Kristinin glavni izvor prihoda na njihovom putovanju po Aziji. Naime, posjetili su i Džakartu gdje je on dodavao stvari na mapu, budući da se taj grad mnogo izgradio. Mapa se na kraju pretvorila u atlas od 450 stranica.

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Oto je većinu 2000. i 2001. godine odmarao u skladištu u Nju Džerziju, ali je zato od 2005. skoro stalno bio na putu. Putovanje su počeli u Libiji, a do septembra iste godine su stigli u Kazahstan, 100. zemlju na njihovom rasporedu i prvu u Aziji. Avganistan je bio 103. zemlja koju su njih dvoje posjetili.

„Mogli ste da osjetite napetost u Kabulu. Srećom, nismo se zadržali. U autu nema nijedne rupe od metka, preživjeli smo Avganistan. Ostali smo deset dana i prešli u Pakistan bez problema, no to je bila čista sreća“, ispričao je Ganter.

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Ganter kaže da je u jednom trenutku poželio da vidi što više svijeta. No, kako sam naglašava, što više putujete, to više shvatate koliko ste malo toga vidjeli, baš kao i kad naučite neki strani jezik, želja za učenjem vam se samo povećava, ne smanjuje se.

Karibi

Godine 2003. Kristin su se pojavili problemi sa licem. Lijeva strana joj je bila djelimično paralizovana i nije dobro čula na lijevo uvo. Doktori su otkrili da ima benigni tumor facijalnog nerva i ona je nastavila da putuje. Tek kasnije će se ispostaviti da je tumor, nažalost, bio zloćudan. No, uprkos strašnim vijestima i tome što je ona sada morala više biti kod kuće, nije htjela da Ganter prestane sa putovanjima.

Godine 2007. Kristinin sin Martin je umjesto nje krenuo na put od Džakarte prema Evropi, preko sjevernog Iraka i Turske. No, sljedeće godine Kristin se vratila na suvozačevo mjesto i otišli su na Karibe gdje baš i nije uobičajeno da na odmor dolazite motornim vozilom.

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Oto (inače Mercedes) je mogao da uđe na Kubu zahvaljujući činjenici da je sin Fidela Castra radio za distributera Mercedesa. Sam Raul Castro je inicijalima potpisao dozvolu za Ota.

Nakon Kariba, Kristin je većinu vremena provodila kod kuće u Bavarskoj. Željela je da bude sama dok ide na hemoterapiju i radijaciju. Nije htjela ni da Martin bude tu, draže joj je bilo da je posjećuje jednom sedmično. Njeno posljednje putovanje je bilo 2009. godine kada su posjetili Ujedinjeno Kraljetvstvo. Iako ih je vrijeme u Engleskoj i Velsu zaista poslužilo, morali su otkazati put u Irsku zato što se Kristinino zdravstveno stanje pogoršalo.

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Život ide dalje

Ganter kaže da je Kristin uvijek znala da joj je kraj blizu i da su njih dvoje mogli otvoreno razgovarati o tome šta će se desiti poslije njene smrti. Insistirala je na tome da Ganter mora nastaviti sa putovanjima i šalila se da će ga ona nadzirati sa oblaka.

“To je bila njena želja. Molila me je da nastavim, da je ne zaboravim i da u njenu čast radim to što radim. Siguran sam da bi bila srećna da sve to vidi i ja to radim zato što je ona to od mene tražila”, izjavio je Ganter 2013. godine, kada mu se činilo da se njegova putovanja bliže kraju.

Foto: Gunther Holtorf i David Lemke / bbc.co.uk

Kristin i Ganter su oduvijek željeli da se vjenčaju, ali nikada nisu imali dovoljno vremena da to i urade. Na kraju su ipak u junu 2010. godine izgovorili “da”, a Genter je usvojio Martina. Kristin je umrla dvije sedmice nakon vjenčanja. Tri mjeseci nakon njene smrti Ganter i Martin su sjeli u Ota i krenuli na put. Zajedno su putovali dvije godine, a nakon toga je Ganter nastavio sam.

Oto će vremenom naći svoje mjesto u muzeju Mercedesa u Štutgartu, a Ganter i danas tvrdi da je za mnogobrojna uspješna i divna putovanja zaslužan upravo njegov auto. Otov nasljednik je već u Ganterovoj garaži – u pitanju je Mercedes kojeg je kupio 1978. godine u Indoneziji i njime osamdesetih godina 20. vijeka putovao po južnoj Americi. Otov nasljednik je zasad prešao “samo” 500 000 kilometara što je, kako sam Ganter kaže, tek početak.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije