Naslovna vijestPraktična Lola

Dobro došle u Klub zadovolj(e)nih žena!

Holivudsko ostvarenje. Bioskop. Zove me kuma da idemo gledati film, a inače je to i neko ženeće druženje.

Piše: Jelena Pralica

Foto: Melinda Sue Gordon/Paramount Pictures

Prvo sam odlučila da neću, pa se na brzinu zamislim, pa zaboravim da već dva dana imam napade panike, pa onda shvatim da će me kino sala puna žena ili presjeći napola i izbaciti anksioznost ili dotući. Šta god da bude, opet dobro.

Dolazimo. Na ulazu sto sa pićencem, dijele i poklončiće. Nema šta, baš se osjećam ženski. Gdje god pogledam, sve koje su došle sređene, nasmijane, bezbrižno ćakulaju. Već počinjem da se osjećam kao slijepo crijevo, al samo razmišljam da će se sve to promjeniti kad se svjetla pogase i zavrti filmska traka. Jel vama nekad smeta stotinu žena koje istvoremeno pričaju, smiju se i ciče? Meni uvijek.

E, kreće. Klub zadovoljnih žena. To je naziv filma i valjda nas gomile u kino sali, s netom surduknutim vinom i votkom, poklonom zgužvanim u torbice i kokicama koje krše svud oko mene. I jebiga, pričaju i dalje, nema veze što ide najava nadolazećih ostvarenja i što su zvučni efekti ihahaj glasni, jok, one su bombastičnije. Smiri se donekle situacija i radnja počinje fino da se odvija.

Zadovoljna sam jer su mi glumice poznate. Već neko vrijeme sam u raspoloženju da se svijet događa tamo negdje izvan meni dostupnih okvira, pa kad zalutam na mjesta gdje se okupljaju mladi, ne znam ni njih, ni muziku, ni kako da se ponašam. Zato me ta neka poznanstva, pa makar i na relaciji glumac/gledalac jako vesele.

Izvor: gramunion.com

Ono što me ubrzo manje veseli je da Meri Stinberdžen (Mary Steenburgen), Dajana Kiton (Diane Keaton), Džejn Fonda (Jane Fonda) i Kendis Bergen (Candice Bergen), koje povezuje više decenija prijateljskog staža, u svom književnom klubu, kad se, s vremena na vrijeme, okupljaju i diskutuju o knjigama, kao “adut” isuču “Pedeset nijansi sive”. Trilogiju nisam pročitala, niti ću. Ni film nisam gledala, niti ću. Nisam ni pametnija ni ljepša ni bolja od onih koje jesu, samo me ta vrsta literature, jednostavno, ne privlači. Ne privlači ni ove četiri junakinje, ali one, baš zbog toga odluče da se upuste u tu literarnu avanturu. I znate šta, nakon toga se njihovi životi drastično promijene. Da li je do ovog, svjetski proslavljenog erotskog romana, ne znam, al vjerovaću da je zbog nečeg drugog.

A to drugo je, po mom mišljenju prosječne filmske gledateljke, tajna svih tajni, nikad, uvijek i zauvijek okrivena, da ljubav nije paradajz. Kako? Pa tako što na početku upoznajemo četiri žene, koje su bliske, a opet svaka od njih živi poptuno drugačiji život. Filmski radnici su nam lijepo predočili sve tipove žena, po principu šta sve može da te snađe ako imaš šezdesetak godina. Jedna je u braku, druga je razvedena, trećoj je muž umro, četvrta se nikad nije udala. I svaka je, shodno tome, prikazana na poprilično stereotipni način na koji većina, a ovaj film je dokaz da je tako ne samo kod nas, doživljava svaku od žena iz ovih “podvrsta”.

Elem, ova udana (Meri Strinberdžen) je, što bi rekao naš narod, ništa posebno. Ipak, kako mi to još volimo reći, dobrodržeća je, što opet u našem narodu znači da je muž pazi, odnosno da je redovno servisirana. Ona je, a šta bi drugo mogla da bude, kuvarica. Doduše, profesionalna. Jedina joj je mana, dakle, što ima muža netom penzionera i on, jelte, vjeruje da više nije dorastao vođenju ljubavi. Ona, pak, jasno i glasno poručuje da želi seks i dovija se, mučenica, na sto načina da ga privoli pod plahte. Djeca su porasla i odselila se, i oni sad treba da nadoknade sve ono u čemu su ih ta bića godinama sputavala. Ona bi i na ples, njemu je i to smor. I sad zamislite nju koja čita taj erotski roman, pa od redovno servisirane kuvarice postane sredovječna ala nimfomanka? Dok muž ne stigne na rashodovano-repariranoj hondi, dakle, reanimiranoj mašini, kakav je i sam.

Druga (Kendis Bergen) je razvedena. Muž je, naravno, našao duplo mlađu, koju zove “curica”. Nadasve bolesno, al šta da se radi, dešava se… Ona je savezna sutkinja, dakle, predstavljena maltene kao žena koja je garant zbog toga i usamljena – obrazovana, samosvjesna, uspješna, autoritativna. Jebiga, garant je zato i naporna, teška i zahtjevna, jer zna šta hoće, ili neće. A zna oboje. Takođe, u filmu je operisana od savremenih tokova, pa, sirotica, ne zna ni da se obuče ni našminka kako dolikuje, a to je svakako mnogo bitnije od toga da dijeli pravdu, na saveznom nivou. Ne zna ni šta su onlajn sastanci ili, što bi opet naš narod rekao, ne zna da ašikuje na internetu. Ona vam je, dakle, ona koja je u društvu najuspješnija po pitanju formalnog obrazovanja i karijere, ali, zna se, ne može biti i lijepa i pametna. I sad se ona, dok bivši muž najavljuje vjeridbu sa “curicom”, a nakon erotskog romana, uhvati virtuelne jebade, obnovi smisao za samoestetikom i počne da izlazi sa muškarcima. Bude tu svega…

Ajmo dalje. Treća (Dajana Kiton) je malo prije prve klape pokopala muža. Ona se, opet, prva i “obavezala jednom muškarcu”, jer je ostala trudna tokom fakulteta, pa joj je taj smrtni ishod trebalo da bude nagrada za žrtvu. Ako sam dobro razumjela. Ima dvije odrasle kćerke, koje žive u drugoj državi i koje je tretiraju kao maloumnicu, kojoj spremaju podrum svoje kuće da u miru proživi to što joj je ostalo nakon suprugove smrti. To se, zaključujete, u njihovom svijetu ne zove život, već neki ostatak koji će podrumski život i dadiljanje unučića adekvatno da popuni. Ona, tako stereotipno, a shodno sudbini koja ju je snašla, takođe misli da nakon njega njoj života nema. Kažem vam, propala k’o kauč, valjda joj zato i namjenjuju kismet komada namještaja u nekom podzemnom prostoru. Koleba se između tog podruma, odnosno toga da je živu sahrane, i otvorenog poziva, ispostaviće se, pilota koji ima sve što treba, pa i savršeno imanje u Arizoni, da se druže i sve ostalo što slijedi. I onda žena izabere podrum! Al sve dok je erotski roman ne zaškakilja, pa shvati da nije zombi, već živ stvor koji ne treba da legne i čeka lopatu koja je zasipa zemljom.

Posljednja (Džejn Fonda) je ona, kako mi to volimo reći, bez kučeta i mačeta. To što ima lanac hotela i što je mogla i može imati svakog muškarca kojeg poželi ostavilo je trajne posljedice. Ne možeš biti uspješna i ostvarena na svim poljima! Ona je, eto, izabrala da odbije prosidbu svoje velike ljubavi i da decenijama kasnije bude slobodna kao ptica i da izgleda kao atomska bomba, al, vjerovatno, samo zbog toga što bi je on u suprotnom, pod istim krovom, urnisao. Ona je, pretpostavljate, najpohotnija i upravo njoj je na um pala ova knjiga, jer gdje bi to pošlo za rukom nekoj udanoj kuvarici ili, ne daj bože, udovici, da ne kažem raspuštenici?! Ono što joj u međuvremenu takođe padne na um je činjenica da je zapravo cijelog života bježala od ljubavi jer je sprcala tolike godine a nikad nije spavala s muškarcem. Misli se na ono kad nisi budan. I nju ovo čitanje preobrazi, taman dovoljno da joj umjesto kamena transplantira srce.

Čiča-miča, gotova je priča. Taman dovoljno vremena da mi izlapi ono crno vino prije projekcije. A i da gospođa do mene pojede sve kokice i ispriča sve što je imala reći o svom najnovijem telefonu.

Nakon ovog filma sam shvatila nekoliko stvari – voljela bih tamo nekad izgledati kao Džejn Fonda, najviše bi mi prijao život na imanju Endija Garsije (Andy Garcia) – to vam je onaj pilot zbog kojeg se, usudiću se reći, najviše isplati potrošiti koji minut u životu na gledanje ovog filma, i možda bi valjalo pročitati “Pedeset nijansi sive”.

Pilot Endi Garsija / Izvor: gramunion.com

Stvarno? Pa da. Jer, ako je doveo do revolucije u ova četiri života, možda će u još ponekom. Nema veze što je u pitanju film i što je u pitanju “50 shades of stardom”. Važno je da odjebeš sve oko sebe što te možda guši, trpa u podrum, nabija ti komplekse, stavlja ti neki žig. Da odjebeš sve ono i sve one koji te nabjeđuju da, ako si uspješna, teško da možeš biti i zavodnica ili ono bar u kvalitetnoj vezi. Da ako nisi u vezi, ne zaslužuješ da budeš, kad ti se i s kim bude. Da se, ako imaš muža, osjećaš kao napola izduvan balon, bez želja. Da se, ako si ga sahranila, osjećaš kao da si sahranila i sebe s njim.

Zaista je samo i jedino važno da budeš zadovoljna žena. Sama, s nekim, sa svima, okružena ljudima i stvarima koje te ispunjavaju i vesele. I da ih, bez obzira na ljubav, držiš na primjerenom odstojanju. Dobro došle u klub!

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije