Svuda oko nas su žene koje su razbijale barijere u svojim strukama, mijenjale društvo i poslužile drugima kao inspiracija.
Izvor: Andrea Jović - National Geographic / crol.hr
Foto: National Geographic
Priča objavljena u sklopu projekta “Women of Impact“, kojim National Geographic nastoji skrenuti pozornost na takve žene, prati četiri hrabre istraživačice koje su srušile predrasude o rodu i osvajale najopasnije okoliše na Zemlji.
Poznato je da su u ranijim razdobljima (ali, na žalost, ponegdje i danas) žene smatrane slabijim spolom čije ih inferiorne tjelesne mogućnosti sprječavaju da se bave istim aktivnostima kao i muškarci. No, u povijesti je bilo mnogo žena koje su svojim revolucionarnim postignućima dokazale da su takva uvjerenja besmislena. Predstavljamo četiri istraživačice koje su pokazale da se i žene mogu nositi s ekstremnim vremenskim uvjetima i mentalnim pritiscima.
Izvor: adventure-journal.com
Ranih 1930-ih Miriam O’Brien bila je pionirka aktivnosti koja je u to doba bila poprilično čudnovata – planinarenja bez muškaraca. Pozornost na nju National Geographicu je skrenulo pismo koje im je poslala njezina majka. Zadivljeni ovom pustolovnom ženom i njezinim nezamislivim (!) podvigom, objavili su priču o njoj u kolovozu 1934.
O’Brien se penjanjem počela baviti s majkom. Već kao dijete osvajala je vrhunce po Engleskoj, a kasnije i Europi. No, došla je do zaključka da je ne zadovoljava penjati se iza nekog. U autobiografiji “Give Me the Hills” objašnjava da se “onaj tko se prvi penje po užetu još više zabavlja jer rješava neposredne probleme tehnike, taktike i strategije kako se pojavljuju”. Nakon što su O’Brien i njezina prijateljica vodile prvi uspon bez muškaraca na Grépon u Francuskim Alpama 1929, jedan se njezin suvremenik penjač požalio da sad kad su taj pothvat izvele dvije žene, nijedan muškarac s imalo samopoštovanja neće pokušavati isto. O’Brien se, naprotiv, nije zaustavila. Osvojila je Aiguille du Peigne, a 1932. uspela se na Matterhorn s prvom ekspedicijom koju su vodile žene.
Spomenuti tekst koji je napisala za NG urednik je okarakterizirao kao preskroman, na što mu je O’Brien odgovorila da joj se na prvu učinilo da će biti lako napisati “ja sam nevjerojatno vješta penjačica i općenito izvanredna žena”, no da je shvatila kako je vrlo teško rječito oblikovati takvu tvrdnju. Njezin odgovor može se shvatiti kao odraz internaliziranog osjećaja manje vrijednosti u društvu u kojem je njezin podvig dočekan kao svjetsko čudo. Ipak, zapis iz njezine autobiografije otkriva mnogo inspirativniji stav prema sposobnostima žena: “Nisam uviđala razlog zašto bi žene, same po sebi, bile nesposobne voditi uspješan uspon. … Ja sam odlučila pokušati se penjati ne samo bez vodiča, nego bez muškarca.”
Prenosimo. Ustupamo prostor. Stavovi iskazani u prenesenim tekstovima su lični stavovi ili stavovi redakcija u kojima je autor zaposlen i nisu nužno stavovi Lola magazina.
