
Reči koje roditelji žele da deca izgovore – ali neće nikad
Kojih deset rečenica bi roditelji voleli da čuju od svoje dece? Možda jednog dana.
Izvor: BBC na srpskom / B92
Foto: gorillaimages / Shutterstock.com
Kojih deset rečenica bi roditelji voleli da čuju od svoje dece? Možda jednog dana.
Izvor: BBC na srpskom / B92
Foto: gorillaimages / Shutterstock.com
Povratak u školu mnogim roditeljima vraća preokupaciju time šta deca rade čitav dan i kako napreduju.
Svim roditeljima dece školskog uzrasta poznat je odgovor na pitanje: “Kako je bilo u školi?”. Zar ne bi bilo lepo da su bar jednom odgovorili pravilno?
Istraživanje sprovedeno nad 1.000 roditelja pokazuje koje bi to odgovore roditelji voleli da čuju od svoje dece. Evo i deset najboljih.
Ovo je najčešći odgovor u anketi sa 35 odsto glasova. Zar ne bi bilo sjajno kada bi rečenica “Vreme je za sređivanje” uz entuzijastični kez stvarno izazvala akciju. Zašto ona samo radi u učionici? Savet: ne brinite zbog toga, samo gurnite igračke u ćošak uveče.
Tako osvežavajuće. Oko 27 odsto roditelja koji su učestvovali u anketi kažu da je izvlačenje takvih inforamcija od deteta isto kao vađenje krvi iz kamena. Ali, budimo realni, imaju li roditelji zaista vremena da slušaju poglavlje i lekciju o tome kako vulkan izbacuje lavu? Verovatno ne – previše je domaćih zadatka za pregledanje.
Foto: Ulza / Shutterstock.com
Ova rečenica bi prouzrokovala zabezeknutost u većini kuća, u kojima roditelji očajnički pokušavaju da pošalju svoje mališane u krevet. U stvari, obično pred spavanje većina dece želi da priča o tome kako je provela dan.
I reči zahvalnosti, poput ovih, bi u većini domova roditelje ostavili bez teksta. Međutim, šta je ono što se češće može čuti? “Zašto si brljala po mojim stvarima i sakrila ih, mama?”.
Nadam se ne doslovno svu. Samo prljavu. Mokri peškiri sa poda u kupatilu ili sa kreveta su dovoljni za početak.
Većina roditelja želi da zna da su deca (a) uradila domaći i (b) pokušala da ga urade. Ali neki bi mogli da budu iznenađeni kakva sve ispitivanja domaći može da pokrene.
Ako bi to bilo izgovoreno u mojoj kući, očekivala bih da će televizor eksplodirati pošto je odbačen nakon tako duge ljubavi. Prvo pravilo roditeljstva – nikada ne može biti dovoljno televizije.
Foto: gorillaimages / Shutterstock.com
Zar ne bi bilo lepo? Bez jurnjave oko zaboravljenih stvari ujutru. Samo lagani izlazak iz kuće…
Obično se takve poruke pojave u gomili drugih papira, iza kreveta ili u čarapama, nekoliko nedelja nakon što je trabalo da budu pročitane, potpisane i odnete u školu. Pa dobro! Ne možemo svi biti savršeni.
Stari telefonski trik. Stvarno dobar za kraj. Zašto baš u tom trenutku kada vas pozove prijatelj sa kojim se niste čuli sto godina dete mora da postavi milion pitanja?