Praktična Lola

Prestanite nam govoriti da unajmimo spremačicu

Biti majka koja radi od kuće znači da sređena kuća ostaje nešto što se uglavnom samo priželjkuje. Šta to tačno znači? Pa da je uvijek nered.

Prevela: Nataša Bursać

Izvor: Caila Smith - Scarymommy.com

Foto: conrado / Shutterstock.com

Vjerujte jednoj majci, jer je svjesna toga. Kuća joj uvijek izgleda kao da je tornado prošao kroz nju. Zna jer živi tu.

Ali Vas moli da prestanete da joj govorite da unajmi spremačicu. Ovih tekstom će ona, Kalija Smit (Caila Smith) da vam objasniti i zašto.

I zašto uopšte imam osjećaj da sam domaćica koja živi na periferiji 50-ih goina prošlog vijeka? Zašto mame moraju sve da rade? Jer, iskreno, ja ne mogu? Bog zna da sam pokušala, ali sama ne mogu. Užasno zakažem kada sama moram da uradim sve po kući.

Živim od plate do plate, te ukoliko ne želim da mi porodica bude uskraćena za osnovne stvari, spremačica nam se trenutno ne uklapa u budžet. A kada sam lice u lice s nekim, moj mi ponos ne dozvoljava da se na to požalim.

Ne samo da to nije realno zbog viskoih troškova, već jednostavno i ne želim spremačicu. Naravno, bilo bi divno imati čistu kuću 24/7. Isto tako, malo sam napeta po pitanju svojih stvari i gdje treba da stoje. (Što se vjerovatno ne bi reklo po količini svega razbacanog po podu.)

Sad kad smo to razjasnili, treba reći da ipak imamo standard u kući. Hrana da se stavlja svuda, prljavo suđe da stoji dugo i nagomilano smeće je “ne-neee” kod nas. Ali otprilike sve ostalo ne mora baš biti uredno.

I, ako mogu da budem iskrena, ko ne voli onaj osjećaj kada nađete “novu” odjeću u hrpi na koju niste obraćali pažnju čitave sedmice? Ili tri sedmice?

I, ispostaviće se, nisam jedina majka koja se tako osjeća.

Neke imamo ormare koju su eksplodirali.

Gepostet von Janelle Chapin Gard am Mittwoch, 26. September 2018

I sobe koje izgedaju kao da je Kiklop tuda prošao.

Gepostet von Tia Newport am Mittwoch, 26. September 2018

Istina je da sam ja stvarna mama. Moja djeca prave nered i ja to počistim. Moja djeca mijenjaju garderobu i ja je operem. Stomačići ogladne i ja ih nahranim. Ali, ma koliko se trudila, ne stižem sve. (I supermame trebaju drijemke.)

S druge strane, postoje dani kada se tjeram da stignem uraditi sve. Tokom praznika, rođendana i posebnih prilika, kuća mi je u savršenom redu. Ali pogodite šta? Tragično je demoliraju prije drijemke. Tako da bi spremačica bila samo kolosalni trošak bez ikakvog efekta. (Ali možda bi bilo zabavno gledati je kako pokušava.)

Ako kročite u moju kuću i sugerišete spremačicu, znajte da ću vas šutnuti kroz vrata! Jer, vjerovatno me već sramota stanja u kojem je moja kuća, a koja je pritom juče bila čista, dobro, čistija. Pa zašto mi onda ne bi rekli da ste došli da vidite moju djecu, ne moj nered?!

Postoji pritom velika šansa da me teret majčinsta već sputava, pa zašto onda ne biste odveli moju djecu negdje dok ja završim sve što moram.

Ili još bolje, došli i pomogli mi. Bilo oko hrpe prljavog posuđa, slaganja veša, odljepljivanja stikera sa drvenog poda ili brisanja magičnom gumicom dinosaursa sa stola za ručavanje. Uvijek ima nešto za uraditi.

Umjesto da tražite mane, kako bi bilo da pogledate šta radim kako treba? Umjesto da govorite ljudima da iskeširaju za spremanje kuće, zašto ne vidite da se žene muče oko toga. Kako bi bilo da uzmemo u obzir to da je uredna kuća više želja nego stvarnost?!

Majka sam tek četiri godine, ali već uviđam da je ovaj neuredni period prolazan. Umjesto da brinete oko nereda koji moji klinci prave, gledajte to ovako – Vau, zbilja je srećna jer ima kuću punu djece.

Jer kada treba da biram između svoje djece i čiste kuće – njihovi osmjesi uvijek pobjeđuju. Ipak su naše najljepše uspomene nastale u najvećem neredu.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije