Naslovna vijestRadoznala Lola

Transrodni MMA borac slomio lobanju protivnici. Jel to znači da je sad ok da muškarac udari ženu?

Falon Foks (Fallon Fox), transrodni MMA borac, je pretukao svoju protivnicu Tamiku Brents (Tamikka Brents) tako jako da je prije nego je sudija zaustavio meč zadobila potres mozga te joj je slomljena lobanja.

Priredila: Nataša Bursać

Foto: patrisyu / Shutterstock.com

Da li je u ovom slučaju ok da muškarac pretuče ženu? Da li to važi i izvan ringa? Da li se računa kao klasični “chick fight”? Ili je pak ok samo zato što je on za to plaćen?

Prije nego nastavim sa pitanjima, pogledajte video borbe, što, upozoravamo neće biti ni malo prijatno. Zapravo, iskreno se nadam da Vam neće biti nimalo prijatno i da nećete vidjeti tek još jedan klasični MMA meč.

Koliko je “fer” borba bila govori i činjenica da je meč trajao samo jednu rundu, odnosno gotovo dvije i po minute. I da li se samo meni čini da ovo nije bila borba, pogotovo ne pred kraj, i to nikako ravnopravna. Ona se samo brani! Nema tu borbe.

Kako tumačimo transrodno opredjeljenje? Trans ipak označava tek prelaz, ne i konačni cilj ka destinaciji. Dakle, kada je žena zaista žena i može da bude na taj način zaista ravnopravna drugoj ženi u ringu? Da li tokom udaraca i naleta adrenalina biologija više ne važi? Da li je možemo isključiti? Možemo li protiv onoga što jesmo?

U intervjuu netom nakon meča, Brenet se izjašnjava po tom pitanju na sljedeći način:

“Borila sam se protiv mnogo žena i nikada nisam osjetila snagu koju sam osjetila u toj borbi. Ne mogu da odgovorim da li je to zato što je rođena kao muškarac, jer ja nisam doktorica. Mogu samo da kaže da nikada nisam bila tako nadjačana u životu… Bilo koje drugo zanimanje da je u pitanju – ok, ali kada su borilački sportovi u pitanju, mislim da jednostavno nije fer.”

I zaista, ako muškarac i žena stoje prsa u prsa, koja je norma? Po kome se mjerimo? Isto nije.

Moramo uzeti sredinu, ali šta ako ipak ne možemo? Gdje je sredina između baba i žaba? – Pa, nema je. Dakle, barem kada je borilački sport u pitanju – mjera su ipak muške pesnice. Jer su jače. Ili, šta, nije tako?

Kako su onda uopšte stigl(i)e u ring? Po mom skromnom poznavanju ovih sportova, i po logici stvari – babe idu sa babama, a žabe sa žabama. Dakle, muškarci protiv muškaraca, ma gdje oni bili sad, u prelazu ili na startu, a žene protiv žena, isto tako.

Ukoliko se budemo pretvarali drugačije, (fizički) slabiji će da plate. U ovom, ali i mnogim drugim slučajevima, žene.

Ili je pak to pitanje napretka, civilizacijskog, to pretvaranje, pardon politička korektnost? I šta nam je bitnije – da budemo realni ili da idemo linijom manjeg otpora, a sve u ime napretka. A gdje je onda granica, šta treba da se slomi? Vilica očigldno nije bila dovoljna.

Koja je onda cijena progresa?

Ako transrodni muškarac misli da je žena biti lako, grdno se vara. Ali nije fer kriti se između dva svijeta i očekivati potpunu podršku, samo jer je taj prelaz težak. Jer jeste, ali nije ništa lakše biti “ona”.

Ili šta – ko joj je kriv što je ulazila u ring???

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije