Žene gube pravo na abortus već decenijama, a pojedini stručnjaci očekuju da će se pravni gubici nastaviti. Neki, pak, vide da se nazire kraj ovoj teškoj borbi. A šta je istina u svemu tome?
Izvor: SADY DOYLE - elle.com
Foto: http://social.rollins.edu
Ova borba možda ostavi mnoge žene očajnima, uplašenima i u razmišljanju šta da urade. Ali, iskusni pravnici već planiraju naredne korake čak i u ovoj močvari tuge u koju se pretvorila 2018. godina, pa postoje stvari koje možemo poduzeti da zaštitimo i odbranimo pravo na abortus, sada!
Da li imate plan za slučaj katastrofe bilo koje vrste – od nestašice hrane i vode do napada zombija, ili vanzemaljaca (recimo)? Pa, prvi korak je, tvrde iskusniji, imati realan uvid u pristup resursima u svojoj zemlji i plan kako brinuti o sebi u slučaju najgoreg.
Priprema za slučaj katastrofe zvane zabrana abortusa zapravo podrazumijeva ozbiljno zdravstveno planiranje: procijenite Vaše trenutne zdravstvene potrebe, provjerite koliko Vaši medicinari pružaju podršku u slučaju Vaših reproduktivnih izbora, obezbjedite se unaprijed kontracepcijskim proizvodima i uvijek imajte ušteđevine (jer to realno važi u pripremama za svaki slučaj katastrofe). Možda Vama ili, nekome iz Vaše blizine, zatreba novac za abortus. Nije zgoreg biti speman i na taj scenario.
Foto: Grand Warszawski / Shutterstock.com
Biti politički uključena i povezana sa istomišljenicima je zapravo jedan od najvažnijih načina borbe protiv nemoći ili očaja. Prvi korak ka tome bi svakako trebalo da bude obezbjediti konsultacije, savjetovalište i medicinsku njegu za, prvenstveno, žene sa niskim primanjima. Ili, naravno, bez iakakvih primanja. Što opet uključuje ozbiljnu uključenost. Uvijek se može nešto učini i svaki mali korak i akcija pomažu i čine razliku.
Dok stvari ne izgledaju baš najbolje na državom (ili globalnom nivou), najbolja je opcija uključiti se maksimalno na lokalnom nivou. Iako je to državno pitanje, treba zapamtiti onu da sve počinje jednim malim korakom, u ovom slučaju korakom u vašem komšiluku.
Neki od zakona su ne samo zastrajeli, već i nerazrađeni do kraja, i treba ukazati na to. A ko će to učiniti?
Jer, šta može ublažiti strah od najgoreg mogućeg scenarija – stroge zabrana abortusa, povlačenja pojedinih, zakonom previđenih, kaznenih koraka prema doktorima ili majkama, i povratka u mračne dane za žene?
I to je, nažalost, zastrašujuće realno. Ni samostalne, kućne varijante ovog zahvata nisu stvar daleke prošlosti. Nažalost. U raznim dijelovima svijeta žene su u očajničkim pokušajima, bježeći od strogih zakonskih normi koje ne dozvoljavaju abortuse, posegnule za zastarjelim metodama. Kao što je, recimo, slučaj sa Anom Joka (Anna Yocca), koja odslužuje kaznu jer je sama izvršila abortus ofingerom u svom kupatilu 2015. godine. Nakon ovog pokušaja prekida trudnoće u 24 sedmici, mnogo je krvarila te je zatražila pomoć ljekara. Rodila je, a dijete je odvela socijalna služba. Osuđena je za pokušaj ubistva.
Foto: Studio217 / Shutterstock.com
Relativno bezbijedna pilula za abortus, i razvoj tehnologije, je postakla Dankinje u grupi Žene na talasima (Women on Waves) koje koriste dronove da ih doture ženama u zemljama sa oštrim zakonima. Naime, na njihovom sajtu žene širom svijeta mogu kroz stručan i detaljan vodič te savjetovalište dobiti i finalni produkt.
Ali ništa neće pomoći, odnosno riješiti problem do kraja dokle god žene dobijaju zatvorske kazne zbog toga.
Zar u današnje vrijeme žena sa medicniskom njegom mora krišom da naručuje pilule i sama vrši abortus ofingerom?
