Baš po mjeri: Najljepša priča o djeci i roditeljima
Baš po mjeri.
Foto: Tanja Živković / Facebook
Bilo je sinoć tokom istoimene revije, koja je mnogo više od modnog događaja. Jer, ljubav, požrtvovanost i pažnja su uvijek u modi.
Muzej RS u Banjaluci je sinoć bio mjesto gdje jer ispričana najljepša priča o roditeljstvu. Mjesto odakle je odaslana poruka da nas invaliditet ne određuje kao osobe, a još manje kao djecu, odnosno roditelje.
Naime, modna revija pod ovim nazivom je i ovaj, treći put ukazala na život osoba s invaliditetom, onih koje žive tu s nama, stavljajući u prvi plan onaj segmet o kojem možda ne razmišljamo tako često – o roditeljstvu i/ili starateljstvu osoba s invaliditetom.
Izvor: Facebook
“Ova revija ima za cilj da sruši barijere, bez obzira da li su one arhitektonske ili u obliku predrasuda, i pokaže da lica sa invaliditetom mogu puno da ponude, da budu roditelji i da mogu postići sve što žele”, naglasila je Snežana Kutlešić Stević, organizatorica revije, koja je i idejni tvorac ovog događaja.
Na reviji “Baš po mjeri” su se ovaj put predstavila djeca sa invaliditetom i njihovi roditelji, kao i roditelji sa invaliditetom i njihova djeca, njih ukupno 45. Svi oni su iznova pokazali da je ljepota zaista u različitosti i “upravo u toj nesavršenosti”, kako je rekla Bilja Nedić, koja je treći put učestvovala u ovoj reviji.
Izvor: Facebook
Olivera Mastikosa, koja je takođe sinoć bila učesnica revije, je naglasila da su osobe s invaliditetom u javnosti često prikazane, ali i da ih drugi doživljavaju na sasvim pogrešan način.
“Obično se lica sa invaliditetom pokazuju kao tužni, nesretni, nezadovoljni i siromašni, a ova revija pokazuje da smo različiti, ali da nismo toliko tužni i nesretni koliko javnost misli”, kazala je ona.
Među učesnicima su bili i dječak Uroš Živković i njegova mama Tanja, o čijoj smo čokoladnoj bajci ranije pisali.
“Ukijeva noć za pamćenje”, napisala je, uz fotografiju (naslovna u ovom tekstu) sa sinoćne revije, njegova mama na svom Facebook profilu.
Muzejski prostor je sinoć bio pun. Ali manje je u svemu tome bitno koliko je bilo ljudi, u odnosu na ono koliko je bilo ljubavi i topline. A toga je zaista bilo. Ne samo na pisti, već i u publici.
Magija koju nosi ovaj događaj je mnogo više od tog jednog dana u godini kada bude upriličen. Snaga ovih ljudi, njihova volja i ubjeđenje da uvijek i iznova treba ukazivati na život osoba s invaliditetom, na njihove borbe, koje nam svima mogu poslužiti kao lekcija.
Zaista je bilo baš po mjeri.
