Praktična Lola

4 stvari koje bih voljela da sam znala o prvoj godini majčinstva

Mama dvoje djece opisala je što je trebala znati o prvoj godini majčinstva. Strahovi, razgovori s mamama – sve je moglo biti puno lakše.

Redakcija

Izvor: Selma Sakić - miss7mama.24sata.hr

Foto: Africa Studio / Shutterstock.com

“Bila sam spremna na besane noći, na nevjerojatnu ljubav, čak sam bila spremna na osude i nepotrebne savjete. Ali evo što bih voljela da mi je netko rekao”, piše Jillian Quint, mama dvoje djece o prvoj godini majčinstva.

Svi lažu o tome koliko i gdje spava njihovo dijete

Kad je moj sin imao oko šest tjedana, naletjela sam na dugogodišnju poznanicu koja je imala bebu tjedan dana mlađu od moje.

“Spava osam sati”, rekla mi je s veseljem, potaknuvši moj plač koji je trajao na putu kući.

Kada sam je nekoliko mjeseci poslije srela otkrila mi je istinu. Dijete je jednom spavalo sedam i pol sati. Svaki drugi dan u svom životu nije puno spavao i završio je u krevetu između svojih roditelja.

Evo što se događa: većina žena (barem one koje ja poznajem) teži za nečim boljim i natječe se pa imaju potrebu povećati dobre stvari i smanjiti loše. Čuješ da Lucy spava cijelu noć u svom krevetiću.

Ne čuješ priču o tome kako ju je bilo potrebno nositi dva sata i na kraju je zaspala na sofi.

Foto: spass / Shutterstock.com

Živiš u stalnom strahu da će se dogoditi nešto loše

Autorica Elizabeth Stone jednom je napisala, “Imati dijete znači da si odlučio da tvoje srce hoda izvan tvog tijela”. Za mene je to bila istina, od trenutka kad sam donijela kući svoje prvo dijete.

Hoće li prestati disati u snu? Hoće li povijanje blokirati njegove dišne putove? Može li se pedofil popeti uz kuhinjski prozor i oteti ga dok sam ja pod tušem?

Moj um otišao je na tamnu stranu i dok sam mislila da sam luda, nisam znala koliko je ta paranoja normalna. Kroz sve to prolaze mame, samo ne pričamo o tome ili zbog straha da ne odemo u to raspoloženje ili zato što sam mislila da sam luda, treba izreći neizrecivo.

Moja djeca sada imaju jednu i tri godine i želim reći da su ti strahovi oslabili. Ali nisu nestali i nikad neće. Moje srce je izvan mog tijela, kraj priče.

Prekretnice u razvoju su hrpe sra***, ali si i dalje opsjednuta njima

Moj sin nije prohodao do 18 mjeseci. Moja kćer je hodala i slagala kocke s 11 mjeseci (genijalno!), ali je govorila samo nekoliko riječi (sve je zvučalo kao “mu”).

Ali istina je da sam pročitala sve knjige i zapamtila sve što su moja djeca trebala i poludjela u rijetkim slučajevima kad moja djeca nisu bila u “mjerilima”.

Foto: MCarper / Shutterstock.com

Voljela bih da sam unaprijed znala koliko ću vremena potrošiti na te prekretnice i koliko je normalno da ih djeca propuste. Bi li još uvijek pratila razvoj djeteta? Vjerojatno. Bi li se manje brinula? Zasigurno.

Roditeljstvo je intuitivno

Možda zato što volim čitati, ali dok sam bila trudna, svi su mi htjeli dati knjige: od dojenju, o spavanju, knjige o povezivanju. I sve je u redu, većinu tih knjiga vrijedilo je pročitati.

Ali, dobila sam dojam da je roditeljstvo nešto što treba naučiti, a činjenica je da je puno toga prirodno. Moje tijelo je znalo kako treba držati novorođenče. Sve one uspavanke od prije trideset godina su se vratile.

Sve što imam za reći: Drago mi je da imam smjernice i pojačanje, ali voljela bih da sam imala više vjere u sebe, od početka.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije