Hrabra LolaNaslovna vijest

Donijele smo paketiće. Dječak od 13 godina je zaplakao od sreće

Lole su nedavno na koji sat postale dobre vile.

Piše: Jelena Pralica

Foto: Lola magazin

Uručile smo paketiće mališanima na Odjeljenju za dječiju i adolescentnu psihijatriju u Banjaluci, za njih šestoro koji su tog dana bili na liječenju, te donaciju koja obuhvata pregršt sitnica koja će, nadamo se, olakšati ovim klincima bolničke dane, ali i osoblju omogućiti da svakodnevni rad s njima bude bar donekle lakši i ljepši.

Jer, stigle smo neki dan na ovo Odjeljenje, bez imalo hvale, s prekrasnim poklonima koji su zaista od srca birani i doneseni. I u svemu tome ne bismo uspjele bez vas, ljudi koji nas prvo pratite i čitate, a onda nam i pomognete da zajedno činimo dobra djela. Ipak je lijepo biti dobra vila, makar i na kratko.

Al’ kakva bi ovo priča bila, ako se u nju ne uplete prstohvat nečega ličnog, ali tek toliko da bi ga ubrzo prekrila vilinska prašina koju donese osmijeh s lica nekog, tuđeg djeteta. Veče prije završetka naše akcije, kad je, kako to i inače biva, najviše posla i obaveza, jer još štošta treba pripremiti, dokupiti, nabaviti, osmisliti, smisliti kako sve to najbolje upakovati, zabrinuti se po ko zna koji put da li je sve u redu, da nešto ne radiš pogrešno, hoće li sve biti u redu… kod kuće te dočeka dijete s temperaturom 38,6.

Tako veče koje odlučiš da posvetiš nekome drugom, nekom cilju koji nije tek prolazni hir, već misija da ne učiniš samo dobro djelo nego i da drugima ukažeš i da ih podsjetiš na nekoga ili nešto, a provedeš ga u Hitnoj pomoći, tješeći dijete da mu, nakon što da krv, neće otpasti prst. Iako zna da mu ni svaki prethodni put nije otpao. Kad se napokon dovučeš kući, sve te boli, al negdje, tamo duboko u tebi, tinja ta topla emocija da vrijedi, da se isplati i da je sutra novi dan.

Foto: Lola magazin

I onda, sutradan, tih 38,6 se istopi i ispari pred djetetom od 13 godina koje zagrli novogodišnji paketić na kojem piše njegovo ime i počne da plače. U prvi mah to i ne primijetiš, jer samo taj dječak tako odreaguje, a onda cijela prostorija zanijemi pred tim prizorom i samo začuješ nečiji šapat: “Ko zna kad je posljednji put dobio paketić. Možda nikad i nije.”

Malo je tih 38,6, premalo, za onu toplinu koju u tom momentu osjetiš, kad osvijestiš da je tako malo tvog vremena, tvoje pažnje, tvoje želje i ljubavi odvojeno za nešto nekome tako veliko. Za dijete koje se s iskonskom radošću obraduje autićima i slatkišima. I nije srećan bio samo on, bila su i ostala djeca, samo što je njegova rekacija bila najspontanija. A onda saznaš da je među tim mališanima i dječak koji često ne želi da jede dok je na liječenju, jer zna da mu je mama gladna. Znamo da se obradovao poklonima, ali za neku djecu porodično breme, nažalost, zna biti preteško.

Ipak, uljepšali smo im bar malo ove praznike. Mi, Lole i vi, svi vi koji ste sversdno podržali našu akciju “Poklonimo igru, unesimo radost”, kada smo tokom dvije sedmice prikupljali slatkiše, igračke i sitne potrepštine za mališane na Odjeljenju dječije i adolescentne psihijatrije u Banjaluci, jedinom te vrste u RS. Naša želja je bila upravo to, da na ovo Odjeljenje unesemo radost i poklonimo im nešto što će ima bar malo olakšati bolničke dane.

Foto: Lola magazin

I ubrzo je prostorija koju smo namijenile za donacije bila prepuna. Slatkiši, igračke, društvene igre, slikovnice, školski pribor (bojice, flomasteri, vodene bojice i tempere, kolaž papir, olovke, gumice…), knjige (mnogobrojne i razne – od priča i bajki za najmlađe, preko školske lektire i klasika, poput Ćopića, Šantića… do modernih naslova i enciklopedija), sredstava za lični higijenu…

Toliko ljudi je prepoznalo našu želju da podsjetimo javnost da među nama, nažalost, žive i mališani koji imaju mentalne poteškoće, a koje, nekako, često zaboravimo. Valjda stoga što nam je teško povjerovati da i djeca vode neku tako tešku životnu bitku. Ako smo uspjele osvijestiti bar dio javnosti, vjerujemo da smo potpuno uspjele.

Brojni pojedinci, među kojim mnogima i ne znamo ime, su donosili i slali poklone. Svima vama hvala od srca!

I pojedini kolektivi su podržali ovu prazničnu priču, pa nam se tako pridružila i Sofija Janjetović, profesorica u Srednjoj muzičkoj školi “Vlado Milošević” u Banjaluci, koja je sa jednim odjeljenjem pripremila divne poklone i lično ih donijela na našu adresu, potom Komitet za međunarodnu razmjenu studenata medicine Republike Srpske (SaMSIC) odakle su u autu punom darova pristigle divne Angelina i Dražena, Poljoprivredno domaćinstvo “Klekovača” iz sela Bara, kod Bosanskog Petrovca, zatim vrtić “Happy Planet” u Trnu, dio kolektiva Okružnog suda u Prijedoru, ali i Dom za djecu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević” u Banjaluci (odakle mališani ponekad takođe borave na ovom Odjeljenju, pa su ovu akciju doživjeli na jedan još emotivniji način).

Foto: Lola magazin

Kad već spominjem Dom “Rada Vranješević”, ne mogu a da ne spomenem Ljiljanu Uletilović, koja je psihilog u ovoj instituciji, a čija je porodica – od najmlađeg člana koji ima pet mjeseci do najstarijeg, bake od 92 godine – darovala novac za koji smo kupile 13 novih, divnih knjiga za Odjeljenje. Takođe, tu je i jedan divni tata djevojčice i dva dječaka, koji je takođe pomogao da kupimo sve ono što je trebalo. I jedna divna mama, Melisa, čiji je sin Emjan cijelo jedno subotnje popodne odvojio da izradi najljepše čestitke za svako dijete; svaka je drugačija, posebna, rukom ukrašena, baš kako je i želja za svakog mališana ispisana. Bravo i veliko srce za vas!

A kakvi su to novogodišnji praznici bez jelke, ukrasa, bez prazničnog sjaja?! Eto, odlučile smo da im i to poklonimo, jer znamo da se većina djece (da se ne lažemo, i nas starijih) raduje ukrašavanju jelke i svim onim sjajnim ukrasima, što je ovaj put bio poklon ljudi iz agencije Aquarius. Da, naknadno nam je javljeno da su mališani uživali i da je prostor u kojem borave dobio pravi praznični kutak.

Foto: Lola magazin

Nadam se da nisam nikoga zaboravila. Kao što ne smijem zaboraviti da istaknem da je na kraju vaših poklona bilo toliko da smo odlučile da manji dio usmjerimo u Dnevni centar za djecu “Nova generacija” u Banjaluci, čiji su korisnici djeca koja su u okviru svojih porodica doživjela fizičko, psihološko i/ili seksualno nasilje ili su zanemarena od strane roditelja/staratelja, te djeca koja su uključena u život i/ili rad na ulici, a kojima je neophodno obezbijediti podršku i pomoć, kao i za Snježanu Plavšić- Đurović, samohranu majku oboljelu od karcinoma čiji je devetogodišnji sin takođe od rođenja liječen od rijetkog oblika tumora.

Ako sam nešto zaboravila, ispravićemo nepravdu. Kao što vjerujem da smo ovom akcijom nekome bar malo uljepšale praznike i time ispunile i svoja srca.

Jer djeca su zaista naše najveće bogatstvo, a na nama je da učinimo da više nijedno dijete, nakon godina maštanja, ne zaplače od sreće kad dobije novogodišnji paketić.

Vjerujem da ćemo zajedno učiniti još mnoga dobra djela. Vole vas Lole!

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije