Praktična Lola

Zašto čitanje djeci nije samo puka zabava

Vjeruje se da dijete u ranoj dobi uči kroz odnose i interakciju sa okolinom, pa čak i tokom uzajamnog odnosa koja nastaje kada roditelj čita djetetu.

Priredila: Nataša Bursać

Izvor: The New York Times

Foto: Yuganov Konstantin / Shutterstock.com

Jedna nova studija pokazuje koliko tačno čitanje djeci i igranje sa njima utiče na njihov socijalni i emotivni razvoj. Dakle, pruža više od početne pomoći pri savladavanju jezičkih i literarnih sposobnosti.

Trenutak vezivanja djeteta sa roditeljem tokom čitanja knjige ima čak potencijala da ublaži probleme poput agresije, hiperaktivnosti i nedostatka pažnje, otkriva studija.

“Razmišljamo o čitanju na mnogo načina, ali nisam siguran smo svjesni da je jedan od njih upravo ovaj”, rekao je dr Alan Mendelson (Mendelsohn), profesor i jedan od autora studije, “Reading Aloud, Play and Social-Emotional Development” (“Čitanje naglas, igra i socio-emotivni razvoj”).

Istraživanjem je ustanovljeno da interakcija, uspostavljena u ranoj dobi, a koja promoviše čitanje djeci, može imati veliki uticaj na njihovo ponašanje.

Studija je uključila 675 porodica sa djecom uzrasta od pet mjeseci; nasumično podijeljenih na testne i kontrolne grupe. Model je nazvan Video Interaction Project (VIP), koji je originalno razvijen još 1998. godine te je nadalje detaljno proučavan.

Foto: Yuganov Konstantin – Shutterstock.com

Porodice koje su učestvovale su, po dolasku na pedijatrijski odjel, dobile knjige i igračke. Nakratko su se sastali sa savjetnikom da bi porazgovarali o razvoju svog djeteta, o onome što su primjetili i šta očekuju, a potom su snimljeni kako čitaju svom djetetu. Odmah potom su, zajedno sa stručnjacima, pregledali taj video.

“Vidjeli su kako dijete reaguje na sve što oni rade”, rekla je Adrijana Vajsleder (Adriana Weisleder), profesorica i jedna od autora date studije.

“Pokušavamo da naglasimo pozitivne stvari u toj interakciji – možda se osjećaju malo blesavo, ali kada im na snimku pokažemo reakciju njihove djece i koliko oni vole neke stvari koje roditelji rade – to zna biti veoma motivaciono.”

“Pozitivne roditeljske aktivnosti mogu učiniti veliku razliku”, rekao je doktor Benard Drejer (Dreyer), takođe profesor i koautor studije. Naglašava da kritički period u razvoju djeteta počinje po samom rođenju, a to je upravo period kada djeca imaju mnogo posjeta pedijatru. “Ovo je pravi period kada možemo da dopremo do roditelja i da im pomognemo oko njihovih vještina roditeljstva, a to je upravo ono što oni žele.”

VIP je počeo kao program za djecu najmlađeg uzrasta, od rođenja do treće godine, roditelja iz srednje klase. I upravo se pokazalo da su ti trogodišnjaci imali poboljšanje u ponašanju, tj. pokazivali su znatno manje skolonosti ka agresivnom i/ili hiperaktivnom ponašanju, nego oni u kontrolnoj grupi.

Ova je studija jednako tako obratila pažnju na tu djecu i godinu i po kasnije te je zaključeno da su rezultati postojani. Djeca čije su porodice učestvovale u studiji tokom njihovog ranog djetinjstva su i dalje bila znatno manje sklona agresivnom ponašanju, hiperaktivnosti i nedostatku pažnje, a upravo bi im ta i takva ponašanja mogla stvoriti poteškoće tokom školskih dana.

Neka su djeca uključena i u drugi stadijum projekta, te su čitanja i igre, zajedno sa snimanjima, nastavljeni i u periodu od treće do pete godine; pokazali su dodatnu dozu reagovanja na iste.

Foto: Africa Studio – Shutterstock.com

“Redukovanje hiperaktivnosti je zapravo redukovanje njenog kliničkog nivoa”, naglasio je doktor Mendelson.

Svi roditelji bi trebalo da prihvate način na koji čitanje i igranje može da oblikuje kognitivne sposobnosti, odnosno da utiče na društveni i emotivni razvoj. Samim tim, roditeljska pažnja pomaže i cjelokupnom dječijem razvoju. Doktor Mendelson je naglasio da tokom igre i čitanja djeca mogu da se upoznaju sa situacijama koje susreću i koje će susretati svakodnevno, a onda im roditelji mogu pomoći kako da se s njima nose.

Kada roditelji čitaju svojoj djeci, kada se igraju s njima, djeca imaju priliku da razmišljaju o likovima, o tome šta oni možda osjećaju. Nauče da koriste riječi kako bi najbolje opisali svoja osjećanja, a to im upravo omogućava da bolje kontrolišu svoje ponašanje kada se nađu u dilemi ili se trebaju nositi sa nekim težim izazovima kao što su bijes ili tuga.

“Svi roditelji treba da znaju da kada čitaju svojoj djeci, kada se igraju s njima, pomažu im da kontrolišu svoje ponašnje”, rekao je doktor Mendelson.

Tako će i u školu doći spremniji da se nose saizazovima koje to novo poglavlje u životu nosi sa sobom.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije