Naslovna vijestPraktična Lola

Vodič za preživjeti ovdje: Vježbaj, pizda ti materina!

Kao što gosn Toni predloži recept protiv gripe, tako ovdje kod nas stalno moraš nešto da vježbaš, a sve s ciljem da prosto preživiš.

Piše: Jelena Pralica

Foto: serdjophoto / Shutterstock.com

Vježbaj, pizda ti materina je naša životna mantra. Pripreme ti ovdje počinju još dok si u stomaku, s pravom, jer niko ti ne garantuje da će te roditi živog i zdravog, a da te onda skačiti neće kakva bolnička bakterija, bijeda, autoimuno oboljenje ili promaja.

Od gripe je ove zime umrlo samo 0,78% stanovništva, nema razloga za brigu i paniku… samo vježbaj, pizda ti materina. Tako, otprilike, glasi svaka zvanična poruka u kojom nam uporno objašnjavaju da nam je zapravo dobro, a da sve što nam se dešava nije alarmantno, već samo treba da posluži kao još jedna sprava na kojoj ćemo da se utreniravamo ga zolo preživljavanje.

Nabijamo mi mišiće i na tome što nemaš baš uvijek da daš djetetu dvije marke kad krene u školu, al vježba to ono, ojačaće. Nema se ni za štošta drugo ili uvijek nešto prekrajaš, krpiš kraj sa krajem i na kraju samo sebi kažeš vježbaj, pizda ti materina, može biti i gore.

Što smo mi utrenirani, to rijetko gdje ima. Prvo bude malo bolno, al uz redovne treninge i dva andola, a ni razni leksilijumi nam se ne gade, svako malo, vremenom postaje sve lakše. Više i ne primjećuješ koliko si utreniran i ne razmišljaš za kakvo se to takmičenje spremaš, čemu sve te visinske pripreme, čemu ta neprestana bol i obloge od loze, čemu potreba da su mišići stalno napeti, samo ti duša atrofira, al ona i nije mišić, pa nije ni važno jer znaš da je dobra fizička kondicija preduslov za zdravlje i dug život. A valja se ovdje neprestano pripremati za život, zar ne?

Zato, vježbaj, pizda ti materina!

Foto: sundaysky / Shutterstock.com

Vježbaj da ne vidiš kako si kao čovjek i građanin pokraden na svakom koraku, kako su mnoga tvoja prava pogažena, kako si naguran do zida da znaš da ti je bolje da ćutiš i trpiš, jer ćeš u protivnom samo sebi da pričiniš još veće zlo. Vježbaj da te vremenom manje bole sve te silne nepravde, svi ti silni lomovi pred kojima si skoro pa nemoćan, jer u suprotnom, ako se drzneš pa uperiš prst u nekoga ili nešto, znaš da će se sve, nekim čudom (čitaj, našim propisima prema kojima sve po zakonu ide na ruku aparata, a ne tebe, čovječe jadno-glupi) ipak okrenuti protiv tebe.

Vježbaj da nedovoljno jasno vidiš urnisane bolničke odjele i krvave plahte na kojima te liječe, dok im plaćaš da ti bar kažu hoćeš li i koliko poživjeti, da ti se dovoljno zamuti vid kad pogledaš u sve one lažne diplome, uhljebe i doživotno zaslužne građane oko sebe, da obnevidiš kad gledaš u razne rang-liste na kojima si uvijek ispod neke crte, a znaš da si zapravo odličan u tom skoku u vis, da budeš slijep kraj zdravih očiju za sve društvene anomalije kojih si svjestan, a za koje su te ubjedili da je bolje da s mozgom živiš kao lobotomiran.

Da budeš gluv i nijem za sve vozove koji su odavno prošli, za sva tuđa proljeća i sve bolesti koje si sam u sebe posadio, pa ih samo povremeno oplijeviš, a nikako iščupati korov iz korijena.

Ima ona fora o tome kako su naše žene najbolji ekonomisti na svijetu; čuda rade s 10 maraka. Nije to fora, to vam je posljedica vježbanja i istrajnosti da u tome budeš ne bolji, već najbolji. Isto kao svaki drugi sport – pet odsto talenat, ostalo krv, suze i znoj.

Dobro nedavno napisa jedan ugledni ljekar za ta duševna atrofiranja – medalja se stiče na treningu, a na takmičenje samo odeš po nju. Zato smo mi, ovdje, odavno pobjednici u preživljavanju života. Utrenirani, prespremni za goli opstanak.

Jer, vježba(lo) se, pizda nam materina!

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije