Naslovna vijestRadoznala Lola

Kako je veliki Roald Dal začepio usta antivakserima još davne 1962. godine

“Kako se osjećaš?”, upitao sam je.
U roku od sat vremena bila je van svijesti. U roku od 12 časova bila je mrtva.

Priredila: Nataša Bursać

Izvor: thinkinghumanity.com

Foto: Shutterstock / thinkinghumanity.com

Knjige Roalda Dala (Dahl) su nam davale dozu imaginacije sa pričama o raznim čedesima i avanturama, a pri tom su nas i učile o bitnim stvarima u životu, kao što su: ljubaznost, samostalnost, ali i poniznost.

Gotovo 30 godina nakon njegove smrti, ovaj je briljantni čovjek i dalje inspiracija mladim umovima (ali i onim malo starijim) i njegove su priče revelantne sada kao što su i tada bile.

Jednako ćudljiv kao i Čarli ( iz fabrike čokolade), Matilda i veliki dobroćudni Div, Dal je napisao i nekoliko eseja o javnom zdravstvu i sigurnosti.

Potresno pismo o gubitku ćerkice Olivije (Olivia), koja je umrla 1962. godine nakon komplikacija usljed malih boginja, je obavezno štivo svima koji sumnjaju u vakcinaciju djece.

Foto: thinkinghumanity.com

Olivija, moja najstarija, je dobila male boginje kada je imala sedam godina. Kako su se boginje razvijale uobičajnim tokom, sjećam se da sam joj često čitao pred spavanje te nisam posebno brinuo. Ali jednog jutra, kada se već polako ali sigurno počela osjećati znatno bolje, sjećam se da sam sjedio na njenom krevetu i pokazivao joj kako da napravi životinjice od papirnih ubrusa, i kada je došao red na nju da napravi jednu, primjetio sam da joj je koordinacija pokreta loša, i kako njen um i ruke ne sarađuju, i nije mogla ništa uraditi sama.

“Kako se osjećaš?”, upitao sam je.

“Pospano”, odgovorila je.

U roku od sat vremena bila je van svijesti. U roku od 12 časova bila je mrtva.

Foto: thinkinghumanity.com

Morbili su prerasli u groznu stvar koja se zove upala mozga, i doktori tu više nisu mogli ništa da učine. To je bilo 1962. godine, ali i danas kada bi se djetetu tako nešto desilo, doktori ne bi mogli učiniti ništa.

S druge strane, postoji danas nešto što roditelji mogu da urade da spriječe da se takvo šta desi njihovoj djeci. Mogu se pobrinuti da njihovo dijete bude imuno na morbile. Ja to nisam mogao uraditi za Oliviju te 1962. jer tada vakcina nije bila još izmišljena.

Danas je dobra i sigurna vakcina dostupna svakoj porodici i sve što treba da uradiš je da je zatražiš od doktora.

Još uvijek nije generalno prihvaćeno da su morbileopake. Ali – vjerute meni – jesu. Po mom mišljenju, roditelji koji odbiju da im dijete dobije imunitet na njih, stavlja svoje dijete direkt pod rizik…

***Od malih boginja u svijetu godišnje umre 89.000 ljudi, mahom u zemljama u razvoju. (podaci iz 2018. godine)***

I zbog čega onda brinete? Gotovo je zločin ne pobrinuti se da vaše dijete bude imuno.

Idealan je period za vakcinaciju sa 13 mjeseci života, ali zapravo nikada nije kasno.

Foto: thinkinghumanity.com

Slučajno, dvije sam priče posvetio svojoj Oliviji. Prva je “Džejms i džinovska breskva” (James and the Giant Peach). To je bilo dok je još bila živa. A druga je Veliki dobroćudni div (The big friendly Giant), koji je posvećen njoj i uspomeni na nju.

Da, vidjećete njeno ime na početku obje ove knjige. I znam koliko bi bila srećna da zna koliko je njena smrta uticala na to da se umanji smrtnost djece.

Foto: Giphy.com

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije