Hrabra Lola

Ova majka se bori za bolju budućnost svih djevojčica

Saznala sam da sam HIV pozitivna 1990, kada sam imala “samo” 22 godine.

Prevela: Nataša Bursać

Izvor: Patricia Asero Ochieng - one.org

Foto: ONE / Facebook

Otišla sam u lokalnu bolnicu, tu u Najrobiju, da se porodim. Kada se Konsolata (Consolata) rodila, tim istraživača koji je bio tu je pokupio uzorak krvi. Nisu mi rekli da to rade, ali sam bila toliko iscrpljena nakon poroda da nisam ni razmišljala o tome, govori Patricija Opijo (Patricia Opiyo) za One.

Nakon dvije sedmice, dobila sam pismo u kojem su mi saopštili da treba da dođem u jednu zdravstvenu ustanovu da porazgovaramo o rezultatima. Tada su mi rekli da sam HIV pozitivna, kao i da postoji mogućnost da sam virus prenijela na svoju ćerkicu. Ništa me nije moglo pripremiti za tu vijest. 

U to vrijeme nije bilo puno informacija o ovoj infekciji. Sve što sam znala o tome je ono što sam vidjela na bilbordima širom Najrobija, a koji su bili preplavljeni slikama kostura i mrtvačkih kovčega. Dakle, smrtno je. Tada je smatrano da ćeš, ukoliko se zaraziš, umrijeti.

Foto: one.org

Kada sam se vratila kući, porodica i prijatelji su mi mnogo pomogli – i nisu odustali od mene. Imala sam sreće što sam okružena dobrim ljudima, ali mnoge djevojke ovdje, u Keniji, nisu te sreće.

Srećom, moja prekretnica je bila kada sam napunila 23 godine i kada mi je ponuđeno potrebno savjetovanje. Morala sam da se suočim sa dijagnozom. Morala sam isto tako da uvidim da nije sve izgubljeno. Pokupila sam potrebne informacije, te sam uvidjela da postoji nešto što još uvijek mogu da uradim; mogla sam se liječiti i imati pozitivan stav, o životu uopšte. I upravo sam tada donijela odluku da uradim nešto sa svojim životom.

Postala sam HIV aktivistkinja.

Kada sam počela propagiranje ove priče, kada sam se obučavala da budem savjetnica, bilo je tek nekoliko hiljada ljudi u Keniji koji su dobijali odgovarajući tretman za HIV. Danas, zahvaljujući inicijativama kao što je i Global Fund, mogu da ponudim bolje informacije zajednici, bolje skrojen plan tretmana i pristupačnije lijekove, i kao rezultat imamo 700.000 tretmana pruženih ljudima širom zemlje.

Foto: one.org

Ovaj progres je ogroman, ali moramo nastaviti sa ciljem da je svaka osoba sa HIV-om uključena u tretmane – pogotovo mlade djevojke i žene, budući da je tri puta veća vjerovatnoća da se zaraze HIV-om (naspram muškaraca). A to je neprihvatljivo.

Siromaštvo i polno nasilje su dvije snažne vodilje rasta prenosivosti HIV-a među adolecentnim djevojkama u regionu. Jer ih niko ne uči njihovim pravima, ne pruža im se prikladna edukacija i isuviše često se radi o djevojkama koje odrastaju u nestabilnim domovima. Mnoge i nemaju roditelje, što znači da sav teret domaćinstva pada na njih. Imaju braću i sestre za othraniti, obući, paziti i iškolovati.

Stoga moraju donijeti neke teške odluke, svakodnevno. I upravo ih to čini ranjivima. Nerijetko njihove slabosti iskoriste prijatelji, komšije, rodbina… tako što ih udaju protiv njihove volje ili ih eksploatišu za kućanske poslove. Tu su i silovanja, incest, i većini tih djevojka djeluje da nema nade.

Foto: one.org

Ja vjerujem da je moj glas moćan, i zato želim da pomognem tim djevojkama. Želim da budu svjesne svojih prava i da imaju dovoljno samopouzdanja da idu kroz život. Ali, ne mogu to uraditi sama!

Aktivizam i propaganda jesu jako bitan faktor u borbi protiv HIV-a i ADIS-a i stoga je potrebno da uključimo što više ljudi.

Kao HIV pozitivna majka ćerke koja podržava sve djevojke koje poput nje žive sa HIV-om, mogu da učinim razliku – i osjećaj je divan.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije