Radoznala Lola

Kada je najplaćenija među Holivudskim režiserima bila – ona

Jeste li čuli za Luis Veber (Lois Weber), prvu ženu filmskog režisera u SAD?

Priredila: Nataša Bursać

Foto: http://dangerouswomenproject.org

Pojavila se na filmskoj platformi prije nego je studio, pa i čitav sistem, zajedno sa svim investitorima, postavio bazična pravila, te je s toga sama mogla kreirati ista po svom nahođenju. Imala je svoj studio, u kojem je producirala 153 filma, i koji je do 1930-ih zarađivao 17.000 $ SEDMIČNO.

30-ih!

Njeni su filmovi mahom porodične drame, priče o porodičnim vrijednostima, kao i finansijskim i emocionalnim (oba)vezama koje zapravo dubinski, ma gotovo neraskidivo, povezuju ljude.

U pozadini ovih narativa su sva ona socijalna i politička pitanja (a koja su podijelila njenu publiku): abortus, ovisnosti, prostitucija, kontrola rađanja. Naprosto nije vidjela razlog zašto bi filmovi trebali biti “samo” zabavni, kada mogu “čak” da mijenjaju svije(s)t.

Stoga su je prozvali propaganistom, ali nije ih čula. Propaganda je i po njoj samo za one prostoumne. Jer zaista, ona je razumjela društvene promjene i njeni su filmovi upravo bili svojevrsni eksperimenti da ljudi privoli na te “osjetljive” teme, iako su se oni uporno protivili.

I dalje se protive. S tim da danas za to imaju podršku studija i investitora. Time dobijamo p(l)itke filmove, koji nas eto dobro zabave. (Napomena: Sve i jedna filmska industrija koja vam padne na pamet dok čitate ovo – upravo na nju i mislimo.)

Nažalost, tek je njenih 16 filmova preživjelo. I to su, uzgred rečeno, nijemi filmovi.

Pa 30-e.

I da, prodaja karata je išla dobro. Ali njena ciljna publika su bile žene, te ih filmski kritičari, novinari nisu razumjeli. Jer su to bili sve muškarci.

30-e.

I najgore što smo mogli uraditi, je da zaboravimo njen rad i njene filmove. A upravo smo to i uradili.

Licemjeri. To je naziv njenog filma (“Hypocrites”) koji je izazvao najviše pažnji i kontroverzi, zbog golotinje, doduše. U pojedinim krajevima SAD je čak bio i zabranjen, a na nekim mjestima gdje je bio prikazan, zabilježeni su neredi.

Golotinja nije bila cilj, možda čak ni sredstvo, Veber je “samo” htjela da pokaže hipokriziju američkog društva. Vjernici koji su oličenje licemjerja, pohepe i požude te istina predstavljena kao gola žena (dakle “gola istina”) su glavni motivi ovog ostvarenja.

“Ljudi su šokirani golotinjom istine”, provlači se njeno objašenje, kao podnaslov, kroz kadrove.

I zbilja je tako. Naime, priča prati dvije paralelne radnje, Srednji vijek i savremeno doba (s tim da glumci predstavljaju ekvivalente vlastitih likova u oba), i – isto je stanje, samo drugo pakovanje. A u još jednom paralelnom univerzumu – najsavremenije doba – ti likovi i dalje igraju po svojim ulogama.

“Gola istina” u filmu nosi ogledalo koje pokazuje istinu iza svakog obećanja. I (dobro) zaključujete, svako je lažno.

Zašto je izabrala vjerske motive u ovoj, ali i drugim pričama, vjerovatno ima veze sa njenim porijeklom. Naime, i deda i pradeda su joj bili pastori. Isto tako, dugo je i sama volontirala pri crkvi, te je kao dio svog zaduženja često obilazila bordele i pomagala tim ženama da nađu posao u sklopu crkvene organizacije. Stoga je vjerovatno i sama najbolje znala koliko prostitutke, a koliko sveštenici pričaju o poštenju.

Jednako tako, bila je i pripovjedač, uvidjevši značaj ove forme, samo je ona to radila kroz filmsku traku.

“Prodala je svoje tijelo za par cipela.” / Foto: lithub.com

Slični motivi se nastavljaju kroz njen rad. Nedavno je pronađeno jedno pravo malo filmsko blago, nepoznati film sa njenim potpisom. Radi se o mladoj djevojci, Evi, koju prati kratki podnaslov:

“Prodala je svoje tijelo za par cipela.”

To je Zgodna žena, samo izvrnuta naopačke, iz rukava i iz cipela. Eva, naime, radi sa roditeljima – i život joj nije lak – pomaže im da odgoje još troje ženske djece.

I zaista, nema ničeg glamuroznog u toj staroj priči, ma koliko ga Holivud nakitio Zgodnom ženom, i još zgodnijim Ričardom Girom. Nije lako hodati u Evinim cipelama. I nisu baš udobne.

Cipele su gotovo lik za sebe u istoimenom ostvarenju. Eva ih čuva od kiše, blata, insekata. Koliko ih voli, toliko je žuljaju, bole, i konstantan su podsjetnik. Njen pokušaj za iskupljenjem je prati u stopu, sve dok jednog dana ne padne, očajna, na majčino krilo.

Baš poput simbolike cipela, i hodanja svakog lika u svojima, i motiv ogledala se ponavlja. Evin je odraz u njemu polomljen. A svi znamo da tu popravke nema.

Foto: lithub.com

U jednom ostvarenju, majka koja je izgubila bebu postaje ovisna o opijumu, progonjena prisustvom cipelica koje su ostale neiznošene, gotovo zaleđene u vremenu.

Pored, dakle, tema i likovi su stvarni. Navodno je često umjesto glumaca tražila nešto u ljudima, pitajući ih:

“Da li tražiš posao?”

A priče je tražila u novinama ili ih je otkupljivala, ali su svi autori bile žene. Doticala se samim tim i muško-ženskih odnosa. Neko je negdje napisao:

Kao da je namignula ženi koja gleda i film, i time joj rekla “Pravim filmove o vezama. Muškarcima se neće svidjeti, ali tebi hoće”.

Foto: lithub.com

Ta je njena sloboda u izričaju ipak imala kraja. I to kada je Paramount odbio da pusti film “Šta muškarci žele?” (What do Men Want?). Priča prati ženu koja ostaje trudna sa svojim ljubavnikom, a koji ne želi da prizna to dijete.

Duboko je i do kraja naglasila seksizam, i to posebno u sceni u kojoj muškaraca u mislima skida djevojku u prolazu, na ulici, jedan po jedan komad njene odjeće. Kritiku je osporila sa “Ali muškarci to rade…”

Trudnica je u filmu u očaju izvršila samoubistvo.

Ta borba u kojoj važiš kao svojevremeno “jedina žena koja je sposobna da napravi film” bi drugima možda bila previše za podnijeti, ali njoj nije. Borila se u životu, sa životom, i njegovom refleksijom na platnu.

Tu refleksiju zaboravljamo i puštamo da je vrijeme uništi za nas. Eva je i dalje tu. Sa teretom srama i siromaštva, ali i rješenja koje je iznašla. Tu je – prva, ne i jedina.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije