Praktična Lola

Jednog dana ćeš umrijeti

Znaš šta?!

Piše: Jelena Despot

Foto: pixabay.com

Možeš da se smiješ koliko hoćeš. Misliš pozitivno. Treniraš. Jedeš zdravo. Kloniš se hemikalija. Poroka. Svega onoga za šta su ti rekli da šteti. I znaš šta još? Umrijećeš ipak. I ti. I ja. I tvoji roditelji, i tvoja djeca. I svi oni koji su se rodili će jednog dana i da umru. I nije to nikakav crnjak ni pesimizam. To je krug života i nema te pozitivne misli koja krug može spriječiti da se zatvori.

Ali znaš šta možeš učiniti? I za sebe i za one koji će ostati poslije tebe? Onoga trenutka kada kreneš dalje i pogledaš unazad na sve ono prolazno što ostaje iza tebe dok ti ideš u vječnost gdje će te se sjećati oni kojima si značio, možeš se pobrinuti da ti nijednog trenutka ne bude žao zbog onih trenutaka u kojima si disala.

Važno je da se smiješ jer je smijeh lijek za dušu. Dok se smiješ lijepo je i tebi i onima oko tebe. I izgledaš ljepše.

Važno je da ljubiš. Muževe, žene, momke, djevojke. Svoje prijatelje. Roditelje. Bake. Djedove.

I da grliš. Jednom mi je jedan čovjek mnogo vještiji sa riječima od mene rekao: „Ne treba ti ništa više osim ruku koje su dovoljno blizu i mogu da te zagrle u trenucima kad si najviše bespomoćna.“ I bio je u pravu. U zagrljaju nekog kome je stalo do tebe svaka tuga prosto poleti da izađe iz tijela, i svaka sreća je veća kada te stisne onaj ko te voli.

Važno je da putuješ. Putujući najlakše zaboraviš i prevaziđeš gluposti svakodnevice koje te pritišću. Kada izađeš iz sivila svakog dana pa se okreneš i vidiš koliko je ono što te pritišće smiješno. Da potrošiš previše novca na udobne hotelske sobe u kojima je posteljina nestvarno mekana, i gdje te u ormaru čeka snježno bijeli ogrtač koji miriše na čisto.

Foto: Unsplash.com

Važno je da plešeš.

Da hodaš po kiši.

Da plačeš. O, koliko je važno da isplačeš sva ona sranja koja te pritišću. Da daš oblik svim onim tugama i strahovima koji čuče na dnu tvoje duše i da ih pustiš da odu.

Da dočekaš zoru budna na nekoj klupici u parku. Ili plaži. Jer ništa ne miriše tako sjajno kao proljećno jutro.

Da slušaš glasno muziku koju voliš i da pjevaš  iako nemaš sluha.

Da te baš briga koliko svjećica imaš na svojoj torti. I da nikad ne kažeš sebi da si stara za neke stvari koje želiš.

Važno je da se ne plašiš. Ničega. Najmanje nemoj da se plašiš promjene.

Nemoj da se plašiš vremena.

Nemoj da se plašiš sebe.

Mijenjaj ono što te nervira.

Foto: Unsplash.com

Popravi ono što je pokvareno. I ostavi u smeću ono što se ne može popraviti. Ne lijepi. Ne recikliraj.

Jer iako otrcano zvuči, život je jedan. I samo tvoj.

Nije on vlasništvo tvog muža, tvog dečka, tvoje sestre, majke ili oca.

Ne treba ti ni uputstvo ni dozvola da živiš.

Budi neustrašiva. I uživaj.

Nemoj da umreš, a da je tvoj posljednji obrok bila neka bljutava salata koja ti se nije jela, a mislila si da moraš da bi po društvenim normama nekome bila dovoljno vitka. Budi lijepa sebi.

Jedi kolače kada ti se jedu i ugljene hidrate, jer se zbog njih osjećaš srećnijom onda kada si pomalo nesrećna. Ali nemoj uvijek. Neka to budu tvoji posebni trenuci.

I nemoj da ti ja govorim kako ćeš. Znaš ti i sama. Živi onako kako ti se živi. Živi onako da ti ne bude žao ako se sutra zatvori tvoj krug.

Živi onako da tvoj krug bude pun, a ne prazan. I da ima smisla.

Živi dok si tu, jer jednog dana kada odeš više neće biti vremena.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije