Četiri studentkinje psihologije u Banjaluci pokrenule radionice sa starijima
S obzirom na svakodnevne obveze, probleme, usmjeravanje pažnje na one najmlađe, često se zaboravlja na one starije.
Foto: Photographee.eu / Shutterstock.com
Starački domovi su hvalevrijedne ustanove za sve starije osobe kojima je potrebna pomoć, društvo, zajednica. No, proces prilagođavanja na takvu životu promjenu nije jednostavan.
Prilikom zbrinjavanja u staračke domove, starije osobe zbog odvajanja od svoje porodice, prije svega djece, kao i zbog gubitka slobode pate od depresivnog raspoloženja praćenog agresivnijim reakcijama i u krajnjem slučaju apatijom. Očito je potrebno više rada s takvim osobama kako bi im taj proces bio što bezbolniji i jednostavniji.
To su primijetili i u domu za starija lica “Ivan Pavao II” u Banjaluci, gdje su Aleksandra Antešević, Tamara Kotaranin, Slađana Lažendić i Jelena Krivokuća, studentkinje master studija psihologije s tamošnjeg Filozofskog fakulteta, zahvaljujući stečenom znanju iz razvojne, kliničke i drugih oblasti psihologije, vodile psihološke radionice sa štićenicima.
Foto: Fondacija Mozaik
Naime, kroz projekat “Program psiholoških radionica sa starim licima zbrinutim u staračke domove”, koji je postao jedna od uspješnih priča Fondacije Mozaik, one su pažnju usmjerile na stanje korisnika, pa su tako, u slučajevima kada bi primijetile promjene psihičkog stanja, izdvajale vrijeme za polustrukturirane intervjue kako bi što bolje upoznale njihove životne situacije, probleme, poteškoće boravka u staračkom domu, kao i njihova zanimanja i stvari koje ih usrećuju.
Tim informacijama su, potom, pomogle njegovateljima da prilagode i unaprijede svoje usluge.
“Potpuno se zapostavljaju psihosocijalne aktivnosti koje starim licima u velikom značaju mogu poboljšati, a u cjelokupnom ishodu i produžiti život”, naveli su iz Mozaika.
Foto: Fondacija Mozaik
Dom “Ivan Pavao II” je ustupio svoje prostorije za izvođenje radionica, dok se fakultet uključio pružajući stručnu pomoć i praćenje rada studentkinja.
One su se na prvoj radionici upoznale sa učesnicima i predstavile im ono što ih očekuje u idućih nekoliko sedmica. S obzirom na mogućnosti učesnika, druga radionica je bila posvećena vježbama pamćenja s ciljem aktiviranja auditivne i vizualne memorije, kao i taktilnih sposobnosti, a sve s opštim ciljem aktiviranja kratkoročnog i dugoročnog pamćenja. Nakon toga su radili na grafomotoričkim sposobnostima, kroz dekupaž tehniku pravljenja ukrasnih satova i tehniku bojenja okvira.
Takođe, kroz razgovore o značajnim životnim događajima, radili su i na poboljšanju emocionalne inteligencije, pravilnom emocionalnom reagovanju, izražavanju i regulaciji emocija.
“Komunikacijske i socijalne vještine su vježbali i u neformalnim razgovorima tokom kreativnih radionica poput izrade ukrasnih boca, dok su presađujući cvijeće nastojali naučiti starije kako usmjeriti pažnju na samo jednu aktivnost i podsjetiti ih kakvo zadovoljstvo proizlazi i kvalitetno utrošenog vremena”, istaknuto je.
Foto: Fondacija Mozaik
Posljednja radionica je bila posvećena zabavi i rezimiranju cjelokupnog iskustva. Jedan od sudionika, djed Petar, čak je i zasvirao harmoniku, dok su ga ostali pratili pjesmom. U njemu su probudile ljubav prema muzici kojom će sigurno i dalje razveseljavati stanare doma.
Za dvadesetak korisnika doma za starija lica, ovih osam susreta s djevojkama kroz psihološke radionice sigurno je pomoglo u procesu prilagođavanja na nešto drugačije životne uslove i učinilo njihov boravak puno pozitivnijim, dok su studentice ostvarile cilj filantropskog djelovanja – dobro drugoga ili mnogih, neovisno o vlastitom uspjehu ili koristi.
