Radoznala Lola

Četiri studentkinje psihologije u Banjaluci pokrenule radionice sa starijima

S obzirom na svakodnevne obveze, probleme, usmjeravanje pažnje na one najmlađe, često se zaboravlja na one starije.

Priredila: Ana Tomić

Foto: Photographee.eu / Shutterstock.com

Starački domovi su hvalevrijedne ustanove za sve starije osobe kojima je potrebna pomoć, društvo, zajednica. No, proces prilagođavanja na takvu životu promjenu nije jednostavan.

Prilikom zbrinjavanja u staračke domove, starije osobe zbog odvajanja od svoje porodice, prije svega djece, kao i zbog gubitka slobode pate od depresivnog raspoloženja praćenog agresivnijim reakcijama i u krajnjem slučaju apatijom. Očito je potrebno više rada s takvim osobama kako bi im taj proces bio što bezbolniji i jednostavniji.

To su primijetili i u domu za starija lica “Ivan Pavao II” u Banjaluci, gdje su Aleksandra Antešević, Tamara Kotaranin, Slađana Lažendić i Jelena Krivokuća, studentkinje master studija psihologije s tamošnjeg Filozofskog fakulteta, zahvaljujući stečenom znanju iz razvojne, kliničke i drugih oblasti psihologije, vodile psihološke radionice sa štićenicima.

Foto: Fondacija Mozaik

 

Naime, kroz projekat “Program psiholoških radionica sa starim licima zbrinutim u staračke domove”, koji je postao jedna od uspješnih priča Fondacije Mozaik, one su pažnju usmjerile na stanje korisnika, pa su tako, u slučajevima kada bi primijetile promjene psihičkog stanja, izdvajale vrijeme za polustrukturirane intervjue kako bi što bolje upoznale njihove životne situacije, probleme, poteškoće boravka u staračkom domu, kao i njihova zanimanja i stvari koje ih usrećuju.

Tim informacijama su, potom, pomogle njegovateljima da prilagode i unaprijede svoje usluge.

“Potpuno se zapostavljaju psihosocijalne aktivnosti koje starim licima u velikom značaju mogu poboljšati, a u cjelokupnom ishodu i produžiti život”, naveli su iz Mozaika.

Foto: Fondacija Mozaik

Dom “Ivan Pavao II” je ustupio svoje prostorije za izvođenje radionica, dok se fakultet uključio pružajući stručnu pomoć i praćenje rada studentkinja.

One su se na prvoj radionici upoznale sa učesnicima i predstavile im ono što ih očekuje u idućih nekoliko sedmica. S obzirom na mogućnosti učesnika, druga radionica je bila posvećena vježbama pamćenja s ciljem aktiviranja auditivne i vizualne memorije, kao i taktilnih sposobnosti, a sve s opštim ciljem aktiviranja kratkoročnog i dugoročnog pamćenja. Nakon toga su radili na grafomotoričkim sposobnostima, kroz dekupaž tehniku pravljenja ukrasnih satova i tehniku bojenja okvira.

Takođe, kroz razgovore o značajnim životnim događajima, radili su i na poboljšanju emocionalne inteligencije, pravilnom emocionalnom reagovanju, izražavanju i regulaciji emocija.

“Komunikacijske i socijalne vještine su vježbali i u neformalnim razgovorima tokom kreativnih radionica poput izrade ukrasnih boca, dok su presađujući cvijeće nastojali naučiti starije kako usmjeriti pažnju na samo jednu aktivnost i podsjetiti ih kakvo zadovoljstvo proizlazi i kvalitetno utrošenog vremena”, istaknuto je.

Foto: Fondacija Mozaik

Posljednja radionica je bila posvećena zabavi i rezimiranju cjelokupnog iskustva. Jedan od sudionika, djed Petar, čak je i zasvirao harmoniku, dok su ga ostali pratili pjesmom. U njemu su probudile ljubav prema muzici kojom će sigurno i dalje razveseljavati stanare doma.

Za dvadesetak korisnika doma za starija lica, ovih osam susreta s djevojkama kroz psihološke radionice sigurno je pomoglo u procesu prilagođavanja na nešto drugačije životne uslove i učinilo njihov boravak puno pozitivnijim, dok su studentice ostvarile cilj filantropskog djelovanja – dobro drugoga ili mnogih, neovisno o vlastitom uspjehu ili koristi.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije