Radoznala Lola

Zašto djeci trebaju rođaci

Bliske rodbinske veze nam daju rođake i rodice koji su nam bliži i od tetaka.

Prevela: Nataša Bursać

Izvor: Patrick A. Coleman - fatherly.com

Foto: Patrick Foto / Shutterstock.com

U jednom trenutku u istoriji, rodbina je “služila” tek da se utvrdi loza i učvrsti bogatstvo bračnim vezama. Od ove se prakse odustaje razvojem zapadnjačkog društva, ali platonska veza sa rodbinom i dan danas čini veliku razliku u životima djece, ali i odraslih.

Rodbina, ili ima dovoljno porodične narative da može da pruži prijateljsku atmosferu, ili ima dovoljno zajedničkog iskustva da se pred njima možete zaista ponašati kao prema svojima.

Veza je čvrsto skovana i to je njena bazična odlika. Tetka će uvijek biti tetka, i deda će uvijek biti deda, ali rođaci mogu biti, manje-više sve što djetetu treba, a to je upravo razlog zašto roditelji treba da gaje te familijarne veze.

Foto: ESB Professional – Shutterstock.com

“Rođaci su jako bitni, tim više kada porodica počinje da se širi”, rekla je dr Kristina S. Braun (Brown) sa Alder Univerziteta. “Oni postaju dodatni izvori izvan porodičnog okrilja.”

Većinom su ti izvori vezani za emotivnu podršku. Rođaci pružaju nekome ruku u nevolji i društvo u veselju. Ovo je, naravno, istina i kada su članovi uže porodice u pitanju, ali i šire. Tetka svakako pruža rame za plakanje. Ali rođaci jedinstveno odgovaraju jedni drugima jer su često i generacijski vezani.

“Upravo je zajedničko iskustvo mjesto gdje se razvija veza”, tvrdi Braun. Tako da, iako ih možda razdvaja daljina, itekako su vezani tim jedinstvenim faktorom koji dijele kao generacijska grupa. A upravo to čini vezu između rođaka lakom za održavanje i pored dužeg perioda rastavljenosti.

Najljepši citati o sestrama

I više od toga, ova povezanost može pomoći rođacima da bolje razumiju jedni druge kada odrastu i usvoje određene političke i socijalne stavove, koji ih inače mogu i podijeliti. “Ono što ćete zasigurno primjetiti je da će porodica prije pružiti podršku u vezi sa pojedinim političkim odlukama, prije nego vas isključiti”, tvrdi Braun. “U prodični krugovima se lakše složimo oko toga da se ne slažemo.”

Takođe, nije rijetkost da ta podrška bude konkretnija. I naučna otkrića stoje iza toga. Teza je, naime, da su individue iz iste porodice (one u širem smislu), u većini slučajeva altruistični jedni prema drugima, a sve u cilju da se taj odnos nastavi prenositi s koljena na koljeno.

Studija iz 2013. godine, koju je objavio British Journal of Psychology, podupire ovu tvrdnju. Istraživanje pokazuje da su individue spremije pomoći robini nego prijateljima. Ova je privrženost ostala kao pravilo i kada je u pitanju emocionalna bliskost, jer iako možda ispitanici nisu posebno bliski sa nekim članom rodbine, izabraće ih prije prijatelja.

Foto: Patrick Foto – Shutterstock.com

I dok možda postoji genetički puls u pomaganju onima sa kojima smo u rodu, Braun naglašava da izgradnja emotivne povezanosti u mnogome zavisi od sličnih modela koje su uspostavili još roditelji.

“Definitivno bih ohrabrila porodice da gaje te odnose za buduće generacije”, kaže ona.

Ističe da je to posebno značajno u modernoj eri. Iako su rođaci “rasuti” geografski, ipak mogu doprinijeti jačanju veze, pa i putem tehnologije.

Ali, rizik je stavljanje tih veza na prvo mjesto.

Braunova sugeriše da roditelji treba da učine dodatni napor i kada je viđanje izvan prazničnog perioda u pitanju. “Ovo omogućava djeci bolju povezanost izvan tog okvira praznične atmosfere. Stvar je u upoznavanju sa njihovom svakodnevicom i ohrabrvanju na povezanost i zajedništvo.”

Na kraju će roditelji koji pomažu djeci da održe te veze u suštini pomoći da stvore jedan odnos koji je negdje između rodbinskog i prijateljskog. A što je možda čak i, dugoročno gledajući, bolje od onog odnosa koji će imati u (dobrom) braku.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije