Ona zna kako je biti “peta žena” – seksualna robinja i sluškinja
Hadizatou Mani, žena koja je bila prisiljena živjeti kao “peta žena” pobjegla je iz ropstva prije više od desetljeća i udala se za drugog muškarca.
Foto: face2faceafrica.com
Ipak, njen prijašnji gospodar sudski ju je tužio za bigamiju. On je Mani kupio kada je imala svega 12 godina, za 240.000 CFA francs ($418), te je u ropstvu provela devet godina.
Vrhovni sud u Nigeru donio je odluku kojom se odbacuje stoljetni običaj u kojem su bogati muškarci imali neslužbene žene koje su kod njih živjele kao seksualne robinje i sluškinje, običaj poznat kao ‘peta žena’. Time je ostvarena pobjeda u pravnoj bitci koju je jedna žrtva vodila cijelo desetljeće. Ta odluka, vjeruju aktivisti/kinje i pravici/e, mogla bi utjecati na ostale zapadnoafričke nacije.
Običaj “pete žene”, poznat kao wahaya ili sadaka – u kojem, uz četiri žene koliko je dopušteno po islamskim zakonima, bogati muškarci posjeduju petu, neslužbenu ženu koja kod njih živi kao seksualne robinja i sluškinja.
Sud je prvu presudu donio u korist gospodara, no Mani se žalila. Prošli mjesec sud je odredio da njen prvi “brak” nije bio validan, jer su “pete žene” nelegalne, prenosi Libela.
“Mislim da je ova odluka presedan, jer je odbacila običaj koji se prakticirao stoljećima. To je pobjeda za ljudska prava, a posebice u borbi protiv ropstva”, kazao je Abdourahaman Chaibou, odvjetnik optužene Mani.
Hadizatou Mani je gospodar kupio kada je imala 12 godina / Foto: wikimedia.org
“Nitko ne zna koliko žena živi kao ‘peta žena’, u ropstvu u Nigeru, ali taj je običaj vrlo čest u nekim sredinama. Ova odluka je tek korak prema finalnoj pobjedi, no mi se ne predajemo. Zajedno s partnerima radit ćemo na tome da osiguramo punu implementaciju presude”, kazao je Jakub Sobik iz Anti-Slavery International.
Prema indeksu globalnog ropstva Walk Free fondacije, oko 133.000 osoba u Nigeru, zemlji od 20 milijuna ljudi, živi u modernom ropstvu.
“Ovo je odluka koju smo čekati godinama”, kazao je Mohamed Mogaze, nacionalni koordinator u organizaciji Timidria koja se bori protiv ropstva. Također, naglasio je da će se aktivisti/kinje fokusirati na podizanje svijesti o presudi kako bi što više žena podnijelo tužbe.
Žrtve ovog običaja su najčešće djevojčice, uzrasta od 9 do 14 godina, koje su, nerijetko, njihovi roditelji prodali u roblje. One su, uglavnom, zadužene za čuvanje djece, čišćenje, kuvanje i da brinu o stoki.
Sinovi koje su rađale ove djevojčice i djevojke mogli su da naslijede dio imanja i bogatstva svojih očeva. Ženska djeca su, međutim, takođe prodavana u roblje.
