Radoznala Lola

Zašto sam se odlučila na odstranjivanje grudi i jajnika

“Žao mi je što moram da vas obavjestim da su rezultati vašeg testa BRCA1 – pozitivni.”

Priredila: Nataša Bursać

Izvor: Lindsay Pendry - scarymommy.com

Foto: Photographee.eu / Shutterstock.com

Očekivala sam ovaj telefonski poziv. Znala sam da su mi šanse 50/50. Nisam bila šokirana. Više iznervirana, zapravo. Svježe vjenčana, upravo sam saznala da sam trudna. Nisam htjela pretjerano da razmišljam o tome, zbog straha da će me preplaviti osjećanja.

Gotovo šest godina kasnije, 20. maja 2016. godine, moja je majka izgubila svoju bitku sa rakom jajnika. To je bio dan kada se sve promijenilo, piše Lindsay Pendry za Scary Mommy.

Bila je jaka i fleksibilna kao niko. Ali je odjednom otišla. Dvije sedmice prije smrti, posmatrala sam je kako polagano odlazi. Bilo je to isuviše bolno za riječi. I tokom te dvije sedmice sam vidjela kako rak ubija. Proces je ružan i brutalan. Ljuta sam jer je ona morala da prođe kroz sve to.

Ja nisam htjela da prolazim kroz isto.

Nakon njenog odlaska znala sam da je krajnje vrijeme da porazmislim o svemu tome. 

Zato što imam ćerkicu koja kaže da sam joj najbolja prijateljica. Imam i tri nevjerovatna dječaka, kojima pripada moje srce. Suprug i ja pričamo o avanturama kroz koje ćemo proći kada ostarimo.

Ne želim uskoro da umrem i napustim svoju porodicu.

Ali, realnost je takva da imam velike šanse da dobijem rak dojke i jajnika.

Srećom, majka mi je ostavila najvrijedniji poklon. Poklon znanja. Znanje koje nosim, a koje kaže da imam genetsku mutaciju koja je nju spriječila da živi duži, ispunjeniji život. Život koji je zaslužila i koji bi cijenila više od svega. Isti onaj koji je bio uskraćen i njenoj majci, upravo zbog te okrutne bolesti koju naš “pokvareni” gen ne može da pobijedi.

Pored, dakle, visokog rizikada obolim od raka, BRCA1 i BRCA2 su geni koji treba da potisnu tumor. Sa mutacijom ovih gena, rast i razvoj tumora se ne može kontrolisati. Šanse za preživljavanje su poražavajuće.

Moja majka i baka nisu znale da su bile pod velikim rizikom da dobiju rak.

Ali ja znam.

I šta onda da uradim po tom pitanju? Ne mogu samo sjediti i čekati da se eventualno razbolim.

Ono što mogu je da izaberem dvostruku mastektomiju i histerektomiju.

Kada sam upoznala hirurga koji treba da obavi taj zahvat, obasnio mi je kako se tkivo odstranjuje sa grudi. Ono što ostaje je nazvao “mlohavim komadima kože”.

Zvuči divno.

Dobra je vijest da bi moje bradavice trebale biti pošteđene. To zvuči jezivo, znam. Žao mi je. Ali to nije uvijek slučaj sa ovakvim operacijama. Zato se fokusiram na ono što će biti mala pobjeda u ovome. Možda ih neću osjetiti, ali će biti tu.

A šta mislite o tome da “bacim” tijelo u ranu menopauzu, otklanjajući jajnike? Zar to ne zvuči interesantno? Kao da sama pomisao na (prirodno izazvanu) menopauzu nije dovoljno privlačna.

Niko ne govori ženama šta će im se desiti u 40-ima

Treba uzeti u obzir i prihvatanje činjenice da neću moći imati više djece. Znam da ne treba da se žalim. Imam četvoro i volim ih više od svega. Ali dio mene razmišlja o tome da li bi možda bilo još jedno ili dvoje da nije… Ali kada se ta opcija povuče sa stola, okrutno je.

Ali, sve je to minorno u poređenju sa smrću prouzrokovanom rakom.

Foto: Photographee.eu / Shutterstock.com

Opraštanje od opipljivih dijelova mene zvuči teško. Ali biće vrijedno toga. Moje su grudi hranile moje bebe tako da, što se mene tiče, već su odradile svoj posao. Da li ću ih “upropastiti”? – Da. Da li će one “nedostajati” mom suprugu? – Vjerovatno. Ali to je sve sekundarno.

I sreća u svoj toj nesreći je da neću morati ići na mamografiju i ostale preglede. I što je najbitnije, biću mirna u mislima.

Moj mi je posljednji snimak pokazao “razlog za zabrinutost”. Odmah je uslijedio ultrazvuk, a potom i biopsija. Imala sam osjećaj kao da mi je već dijagnostifikovan rak i muž i ja smo se odmah uspaničili. Moja se najgora noćna mora pretvarala u stvarnost.

Doduše, sve dok nisam primila vijest da je test negativan. Moja će preventivna operacija, nadam se, eliminisati taj užasni strah od pozitivnog rezultata.

Martina Mlinarević: Slavimo budalaštine, a neznani heroji svaki dan preživljavaju svoje najteže bitke

I ne želim da se ljudi pitaju zašto izgledam drugačije. Niti da se pretvaram da sam u redu, kada možda nisam.

Ovo je tek početak mog novog puta. I zahvalna sam što ne moram s time da se suočim sama. Imam divnu porodicu i prijatelje na koje mogu da se oslonim.

A i moja će mama biti uz mene. Pobrinuću se da njen gubitak ne bude uzaludan.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije