
Četiri lekcije o zdravlju koje možemo naučiti od Džejn Ostin
Imala je izuzetno zdrav odnos prema godinama, romansama i hrani.
Izvor: Bryan Kozlowski - thelily.com / The Washington Post
Foto: dictionary.com
Imala je izuzetno zdrav odnos prema godinama, romansama i hrani.
Izvor: Bryan Kozlowski - thelily.com / The Washington Post
Foto: dictionary.com
“Kada je zdravlje u pitanju, ništa drugo ne može ni da se poredi.”
Prelazio bih preko tih riječi iz njenog romana “Ema” (Emma) isuviše brzo da bi se samo vratio na ono što mi je zaista bilo bitno u njenim pričama. Romansa, tračanje uz male čajnike, vrtoglavo zadovoljstvo pobjede na lutriji zvanoj brak – što su zasigurno jedine dobre stvari tu, a koje su ujedino i svrha njenog postojanja.
Nikada nisam ni mogao da zamislim da je Džejn Ostin imala još trikova u svom rukavu od muslina i da te, dakle, naizmjenične reference o “zdravlju” u njenim romanima otkrivaju potpuno novi aspekt njezinog briljantnog shvatanja života i svega onoga što ga čini ljepšim.
Džejn Ostin je prezirala svog prvog obožavaoca. A on je potom postao kralj
Zapravo, možda bi me smatrala “nedopustivo glupim” jer sam propuštao sve te znakove tako dugo. “Zdravlje” je pomenuto više od 100 puta u njenih šest klasičnih romana.
Teme o zdravlju su toliko očigledne kroz njeno pisanje da ih možete ispratiti od njenih ranijih dijela, iz tinejdžerske dobi, pa sve do njenog posljednjeg, nedovršenog romana “Sanditon”, čija je radnja i smještena u spa centru gdje se ona brine o zdravlju svih svojih likova.
Tako zbrinutost i očuvanost, blagoslovi brige o zdravlju, idu uporedo sa njenom uobičajenom udati-se-za-dobrostojećeg-muškarca formulom za uspjeh. Svi su likova morali proći manju restauraciju zdravlja prije svog živjeli-su-srećno-do-kraja-života.
Ali to sam sve uvidio tek kada sam i sam trebao malo “poboljšanje” po pitanju zdravlja, navodi Brajan Kozlovski (Bryan Kozlowski) za The Washington Post.
Kada sam kao novajlija uplovio u metabolička cimanja u 30-ima, prolazio sam mahnito kroz knjige o zdravlju u potrazi za makar nutricionističkim savjetima. Tada sam otkrio nešto što me gotovo natjeralo na portagu za mirišljavom solju – bilo je šokantnih sličnosti između navika istraživača o zdravlju danas i onih koje je Džejn Ostin izlagala prije 200 godina.
Ukoliko uzmete neki njen roman i izostavite romansu, shvatićete o čemu pričam. Skrivene među tim, tobože, jednostavnim riječima o zdravlju jesu zapravo mudre filozofije o dobrobiti tijela, koje pokrivaju ishranu i vježbanje, ali i mirenje sa svojim tijelom. To je mahniti i holistički zdravstveni kod sa vanvremenskim savjetima žene koja ima master iz umjestnosti ljudske observacije.
I jednom kada sam pokušao njene zdravstvene maksime (u potpunosti pomiren sa tim da je moja ljubav prema Džejn upravo dosegla potpuno novi nivo predanosti), otkrio sam da – ne samo da njene metode funkcionišu u 21. vijeku, nego su i elegantne i lagane poput svega ostalog što je napisala.
Ono što je počelo kao jednostavni projekat me opteretilo van svih očekivanja, pa do pisanja same knjige o tome – “Dijeta Džejn Ostin” (The Jane Austen Diet: Austen’s Secrets to Food, Health, and Incandescent Happiness), kojom pokušavam da otkrijem ono za šta smatram da je cilj njenog formiranja tog koda.
To je štivo za sve nas koji smo, baš poput En Eliot (Anne Elliot) u “Pod tuđim uticajem” (“Persuasion”), izgubili taj prirodni “cvat”, te bi ga željeli dobiti nazad. Stoga evo nekoliko lekcije koje me je do sada naučila:
Kako je živjela u eri u kojoj je opterećenje kilažom bilo neurotično gotovo kao što je i danas, Džejn Ostin spori ideju da naši brojevi i naše proporcije utiču i na naše zdravlje. Njeni se likovi fokusiraju na njihovu kilažu, ne zato jer ne mogu, već zato što vide zdravlje onako kako i treba da se gleda.
Naša energija, naša koža, naša povezanost sa hranom i vježbanjem, naši stresovi i emocije, način na koji razmišljamo o svom tijelom – sve ono što ona smatra bitnim. Ukratko, ukoliko vam nedostaje onoga što ona naziva “životom i energijom” – ma šta skale rekle, po njenom mišljenju – niste zdravi.
Naprotiv, pretjerana mršavost izaziva njen literarni bijes. Možda je šok za moderno duštvo, ali u romanima niko nije izuzetno mršav i poprilično zdrav.
Foto: Giphy.com
Njen savjet za ljubav, požudu i preticanje čudnog vikara je jednako oštro i danas. Ali nam je isto tako ostavila brilijantne savjete kako da održavao odgovarajući odnos sa hranom. Loše romanse sa hranom su, između ostalog, jednako zastupljene u njenim romanima kao i same loše romanse – od dijete gospodina Vudhausa (Mr. Woodhouse) u djelu “Ema”, do fatalnog jedenja (“Mansfield Park”)doktora Granta.
Bez da broje kalorije, njene dame egzistiraju u svakoj dijetetskoj nirvani: u potpunosti uživaju u hrani kao dinamici “životnih užitaka”, bez da ih to kontroliše. To im uspijeva tako što se drže pojedinih mentalnih strategija koje uostalom svi danas možemo imitirati, kao što je recimo izbjegavanje jedenja vlastitih emocija pa sve do značaja objedovanja u društvu.
Pored, naravno, gospodina Darsija (Mr. Darcy), njena je najveća fantazija – njeno naizgled nerealno insistiranje da je vježbanje zabavno i, nadasve, lako. Uostalom, iskoristite najpoznatiji uzvik za vježbanje iz romana o ponosu i predrasudama – “Da li postoji veća sreća u svijetu… od ove?” – ali bi vas s osmijehom izbacili iz teretane gdje je bol i agonija sastavni dio svakog vježbanja.
Ali, razmislite opet. Jer daleko od toga da je bila slaba, ona je zagovarala nešto izuzetno pametno – naša su tijela eksperti u izbjegavanju boli i da guranje van tih granica nije održiva fitnes strategija.
Nije ni čudo što su ugodne dnevne šetnje držale njene heroine na konstantno visokom fitnes nivou.
Foto: Giphy.com
Pri mom prvom susretu sa njenim zdravstvenim kodom, najviše me iznenadilo vjerovanje da dnevna dijeta zahtijeva dobru dozu prirode. U njenim su romanima vazduh, voda, sunčeva svjetlost i zemlja tretirani gotovo kao vitamini.
Danas nauka podržava sve njene prirodne recepte, uključujući značaj jutarnje svjetlosti na regulaciju hormona. (Šetnja prije doručka mi prija, kaže Džejn u romanu Ema.)
Ne tako loše, dakle, za jednog romasijera, da otkrije osnovno još prije nekoliko vijekova: Svima nam je u krvi “glad za prirodom”, komadić koji nedostaje, vitalan i revitalizirajući kao i sama ljubav.