Neko je pred djecom spalio knjige. Ne neko, nego poljsko sveštenstvo. I ne u prošlosti, već danas

Poljska je izgleda zaboravila nacističko spaljivanje knjiga.

Zaboravila je kako su bile uništavani knjige knjige, časopisi i svi ostali štampani materijali čiji su autori su bili Jevreji, pacifisti, vjerske osobe, klasični liberali, anarhisti, socijalisti i komunisti te knjige autora koji su na bilo kakav način bili povezani s judaizmom, odnosno pacifističkim, liberalnim, anarhističkim ili komunističkim uvjerenjima i stavovima.

Spaljivanje knjiga kao takvo je otvoreni napad na slobodu govora i pisanog izražavanja, a prvenstveno društva koje ga njeguje. Poručuje da je sistem totalitarizovan i da ne smiješ čitati šta ti padne na um.

Foto: Dziennik Trybuna / Facebook

Baš to se sad ponovo desilo u Poljskoj, al nisu došli divlji i protjerali domaće, već su sami zapalili lomaču.

„Lomača s ispraznostima“ se desila kada je Girolamo Savonarola pokušavao pročistiti firentinsko društvo od dekadentnosti i poganskih stvari. Naredio je da se kroz cijelu Firencu naprave krijesovi gdje su se spaljivale knjige, umjetnost, igre, šminka, odjeća… Sve to je javno radio.

Javno su i zvaničnici poljske katoličke crkve u akciji. Postaje stvarno ozbiljno, prenosi poljski Dziennik Trybuna u svojoj objavi.

“Crkva Poljske počela je paliti knjige. To je početak. Pamtimo nacizam i njegov početak. Neuspjeh je da djeca sudjeluju u ovome! U vatri se jasno vide vjerski simboli drugih religija, npr. hinduizma. Računamo na činjenicu da će ova objava nestati, a gospoda u haljinama će tvrditi da je to brbljanje i nije istina…. Zato smo objavili fotografije i pokazali ih ispod u obliku galerije.”

Foto: Dziennik Trybuna / Facebook

Pored njega stoje ministranti, a u pozadini se mogu vidjeti ljudi koji pristižu svjedočiti ovom nemilom i vrlo tužnom događaju. Među knjigama koje su završile u vatri, vide se naslovi jedne od najprodavanijih spisateljica J.K. Rowlin, ali i naslovi na hinduističkom, odnosno vidni su vjerski simboli drugih religija.

Foto: Dziennik Trybuna / Facebook

Zaista je najtužnije od svega što su djeca u prvim redovima i gledaju ovo porsnuće civilizacije i zdravog razuma. Jer ovo nisu ni ljubav, ni prihvatanje, ni sloboda. Ovo su zaluđenost i maloumlje. Ovo je neprihvatanje svega drugačijeg i otvoreni poziv da sve što je tako treba da bude uništeno. Ovo je lomača s ispraznostima, ali ne tamo negdje u prošlosti, u nekoj zabiti, već danas, u civilizovanom svijetu.

Jel možemo početi učiti djecu da drugačije nije nužno zlo, i šta zapravo znači drugačije? Hoćemo li ikad shvatiti da se djeca nisu rodila sa željom da nešto manje ili više vole, već da ih tome uglavnom mi naučimo. I da od nas gledaju i da se na nas ugledaju. I da to što im spališ knjigu pred nosom znači da smo u njemu zapalili iskru za neke sljedeće požare, neke nezaustavljive stihije u kojima će sagoriti neko ili nešto, pa na poslijetku i to samo dijete vođeno takvom mržnjom i zaslijepljenošću.

Libricid je ubistvo.

Ondje gdje spaljuju knjige, s vremenom će paliti i ljude, kako je svojevremeno napisao Henrich Heine.

Zaista jedini potreban i dovoljan komentar.