Hrabra LolaNaslovna vijest

Nataša Tasić Knežević za Lolu: Romske devojčice su meni uzor, jer krče same, koliko mogu, put ka sreći

Putovao sam mnogim cestama i sretao sretne Rome… Putovao sam daleko…

Razgovarala: Jelena Pralica

Foto: Dženet Koko / Privatna arhiva

Danas je Dan Roma, dan Čovjeka (Rom na romskom jeziku znači čovjek).

Danas je dan kada ćemo, kroz muziku koja će dopirati iz tamo nekih dijelova našeg grada, samo ovlaš spoznati život tog naroda, o kojem, usudiću se reći, prečesto mislimo da znamo mnogo toga, a zapravo ne znamo skoro pa ništa. Jer, kad bi nas pitali kako je vijekovima lutati za svojim parčetom sreće pod vedrim nebom, kako bismo im odgovorili?!

“Legende kažu da ako ne prihvatiš sudbinu, onda postaješ svoj čovek jer je sam stvaraš. Kod nas Roma je mislim to baš tako. Postoji neka crta u narodu koji opstaje 1000 godina bez države, lutajući i tražeći svoje parče sreće pod vedrim nebom i ne odustaje od toga…”, zapisala je nedavno Nataša Tasić Knežević, prva i trenutno jedina Romkinja operska pjevačica u Srbiji.

Danas je dan kad je i Nataša, ona koja za sebe kaže da ne hoda bosa kroz život ne bi znala za bol i sreću, da je neko ko nije, ne bi se smijala i kad joj srce plače, najvjerodostojniji podsjetnik koliko su predsrasude teški okovi, a koliko nas srce i snovi daleko mogu odvesti.

Profesorka solo pjevanja, operska pjevačica Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, dobitnica nagrade za najistaknutiju Romkinju na svijetu, Nataša Tasić Knežević predrasudama prkosi od djetinjstva. Ipak, kako kaže, nije uvijek bilo lako, još manje lijepo, pa joj je tako i kasnije, u trenutku kada je postajala majka, takođe bilo otežavajuća okolnosto to što je Romkinja, jer je, kako tvrdi, nisu primili u čak tri porodilišta u Beogradu, ali ona želi da vjeruje da potraga za srećom i dovede do nje. Ipak, ljubav je ono što, smatra, pokreće dobra djela, a pravo izbora nešto što reba da ponudimo svoj djeci. Stoga i ne čudi što kaže da su joj upravo romske djevojčice uzor, a pomislili bismo da je drugačije.

“Svaki njihov pokušaj je danas u bolje sutra”, govori za Lolu, kao i o izazovima, životu, putovanjima duše, ali i zašto je, kada govorimo o umjetnosti, najviše pronalazi u majčinstvu.

Lola: Nedavno smo na Loli čitali o Vama? Ali, ko je, zapravo, Nataša Tasić Knežević?

TASIĆ KNEŽEVIĆ: Pa ja sam pre svega majka, onda supruga. Mislim da mi je majčinstvo i ljubav prema mojoj devojčici nešto najdivnije što mi se desilo.

Lola: A kako biste sebe opisali, ako bi trebalo da govorite o tome šta Vas čini; kao čovjeka i kao umjetnika?

TASIĆ KNEŽEVIĆ: Definitivno ljubav, otvorenost prema drugima, potraga za srećom. Sve sam to našla u umetnosti i u privatnom životu. Ali pre svega to je ljubav, ona je ta koja pokreće na divna dela.

Lola: Da ste, kao što niste, povjerovali da sve nije moguće, šta (ne)biste danas postali?

TASIĆ KNEŽEVIĆ: Ne znam šta bi se desilo. Nedavno sam napisala blog o tome, da sam, kao što nisam poverovala u sve ono što serviraju bez savesti svima nama, pomislila bih da ne vredim i da nemam pravo izbora, a imam ga. Svako od nas ga ima, i mi ga trebamo dati i našoj deci.

Foto: Privatna arhiva

Lola: A šta ste u međuvremenu, ako se osvrnemo na onaj podatak da su Vam sugerisali da zbog boje svoje kože odustanete od nekih svojih snova, postali?

TASIĆ KNEŽEVIĆ: Ako bih imala sreće, radila bih neki fizički posao, jer sa fakultetom Romi i dalje teško nalaze zaposlenje.

Lola: Koji su najveći izazovi s kojima ste se do sada susretali, a iz čega ste najviše učili?

TASIĆ KNEŽEVIĆ: Svaki dan je izazov, jer se budimo ne znajući šta nas čeka, pa samim tim se susrećemo sa novim ljudima, situacijama, mogućnostima. Ovaj naš život ovozemaljski je u isto vreme i med i žuč, ali je lep, a ostati i opstati kao čovek je najveći izazov na svetu.

Lola: Kolika je, zapravo, odgovornost biti prvi negdje u nečemu, naročito ako znamo da govorimo o obrazovanju, kulturi i marginalizovanim grupama?

TASIĆ KNEŽEVIĆ: Teže je svakako, ali nam je terat dat u onoj meri u kojoj ga možemo dostojansveno nositi.

Kroz život

Lola: A koliko Vam je, kao Romkinji, dakle pripadnici naroda koji je na ovim prostorima itekako marginalizovan, to bilo teško, a opet istovremeno motiv da to mijenjate u svoju korist?

TASIĆ KNEŽEVIĆ: Svaki dan se svet treba menajti na bolje, a ta promena dolazi kada i mi sami poželimo da budemo bolji.

Lola: Da li su Vam možda nekad rekli da ste uzor nekim romskim djevojčicama?

TASIĆ KNEŽEVIĆ: I posle svih godina, one su meni uzor, jer se trude i krče same koliko mogu put ka sreći. Svaki njihov pokušaj je danas u bolje sutra.

Lola: Ipak, i kasnije ste se susretali sa stereotipima, poput onog nemilog slučaja u jednom tržnom centru. Kako se nosite s tim?

TASIĆ KNEŽEVIĆ: Teško.

Nataša sa kćerkom Marijom / Foto: Dženet Koko / Privatna arhiva

Lola: Pozorište, muzika. Vaš život je umjetnost. Gdje se najviše pronalazite?

TASIĆ KNEŽEVIĆ: U majčinstvu.

Lola: Nedavno ste napisali: „Ja sam postala to što jesam, jer sam 1000 godina lutala svetom u potrazi za svojim ušćem.“ Gdje je Vaše ušće i da li će vas lutanja ipak negdje drugdje odvesti?

TASIĆ KNEŽEVIĆ: Tamo gde me reka bude odnela.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije