Djevojčice čitaju više od dječaka u gotovo svim razvijenim zemljama

Međutim, danas se u borbi protiv diskriminacije toliko napredovalo da smo dostigli tačku u kojoj je nejednakost na drugoj strani. Prema izvještaju Organizacije za ekonomski razvoj i saradnju, žene su uspjele da zauzmu vodeća mjesta u mnogim institucijama i danas su mnogo prisutnije u nekim univerzitetskim centrima od muškaraca.

Kako to izgleda ako se prenese na čitalačke navike? Jedna od najambicioznijih studija o čitalačkim navikama djece sprovedena je u Velikoj Britaniji pod vođstvom Kita Topinga, sociologa i profesora na Univerzitetu u Dandiju, u Škotskoj. Prema ovoj studiji zaključuje se da dječaci posvećuju mnogo manje vremena čitanju u odnosu na djevojčice, da su „skloni izostavljanju pasusa ili čitavih dijelova knjige i da često biraju knjige koje nisu primjerene njihovom uzrastu i čitalačkom nivou“.

U jednom članku objavljenom u časopisu The Atlantic, Toping je naveo da su djevojčice mnogo pažljivije od dječaka kada nešto rade, što se odnosi i na čitanje. Postoje i druge studije – iz raznih zemalja – koje potvrđuju da djevojčice mnogo više od dječaka čitaju iz zadovoljstva, prenosi Laguna.

Foto: Pixabay.com

Dakle, ova tendencija se ne odnosi samo na Veliku Britaniju, već je prepoznajemo u većini razvijenih zemalja svijeta. Tako je 2009. godine sprovedeno globalno istraživanje kako bi se analizirao akademski učinak kod petnaestogodišnjaka. Od 65 zemalja uključenih u istraživanje, u 64 je utvrđeno da djevojčice čitaju više od dječaka. Istraživanje je sprovedeno u razvijenim zemljama jer se podrazumijeva da u tim zemljama žene i muškarci imaju iste obrazovne mogućnosti.

Nakon obrade dobijenih podataka, utvrđeno je da je samo polovina dječaka navela da čita iz zadovoljstva, dok je kod djevojčica taj broj bio znatno veći, čak tri četvrtine djevojčica navele su da čitaju iz zadovoljstva.

Da li to znači da su žene na neki način biološki predisponirane da budu bolji čitaoci od muškaraca? Da li se muški i ženski mozak razlikuju u biološkom smislu? Sigurno ne. Neurologija je dokazala da mozak nije jedan od organa koji podliježe polnim razlikama, a ove razlike nisu posljedica genetike, već zavise od procesa socijalizacije.

Postoji mnogo psiholoških i socioloških razloga koji mogu da objasne razlike u čitalačkim navikama. Da li je moguće da su dječaci podložniji uticaju i pritiscima sredine u odnosu na svoje vršnjakinje, i da stoga nisu zainteresovani za učestvovanje u onim aktivnostima koje većina ne doživljava kao privlačne?

Foto: Pixabay.com

Dejvid Rajli sa univerziteta Grifit, u Australiji, koautor jednog skorašnjeg istraživanja o razlikama u čitalačkim navikama među polovima u SAD, ističe važnost psiholoških faktora, zasnovanih prvenstveno na potrebi djevojčica da razvijaju samosvijest i društvene vještine, i to u mnogo ranijem uzrastu u odnosu na dječake. Osim toga, dodaje, sve zavisi i od toga šta se djetetu ponudi da čita.

„Ako djetetu ponudite pravu knjigu, koja je u skladu sa njegovim interesovanjima, vidjećete kako se mijenjaju njegove čitalačke navike“, tvrdi Rajli.

Ako djevojčice čitaju više od dječaka, one to čine iz zadovoljstva, a ne iz neke vrste obaveze. U tom smislu, obrazovne institucije bi trebalo da ulože dodatni napor da svoje biblioteke popune štivom koje će učenicima zaista biti privlačno, nezavisno od toga kom književnom rodu to štivo pripada.

I konačno, kako je zaključeno i u izvještaju Organizacije za ekonomski razvoj i saradnju, čitanje iz zadovoljstva, bez drugih pretenzija, uvijek ostavlja efekat na akademski učinak.