Naslovna vijestRadoznala Lola

A šta o vakcinama misle oni koji ne smiju biti vakcinisani, odnosno njihovi roditelji

Broj oboljelih od malih boginja širom svijeta u prva tri mjeseca 2019. učetvorostručio se u odnosu na isti period prošle godine, podaci su Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

Piše: Jelena Pralica

Foto: noEnde / Shutterstock.com

Naime, 70 zemalja prijavilo je od početka 2019. najmanje 112.000 zaraženih, u odnosu na 28.000 koliko ih je bilo registrovano u istom periodu prošle godine. Ovi privremeni podaci ukazuju na “jasan trend”, a epidemije se bilježe u svim dijelovima svijeta, s tim da iz SZO navode da je stvarni broj oboljelih i 10 puta veći, s obzirom da se samo dio oboljelih uredno prijavljuje.

U Africi je zabilježen najdamatičniji rast – iznad 700 odsto!

Mediji su nedavno objavili da je broj slučajeva malih boginja u Americi od početka godine premašio broj oboljelih u cijeloj prethodnoj godini. To je, inače, najveći broj registrovanih slučajeva od 2000. godine, kada je bolest u SAD zvanično smatrana iskorijenjenom. U okrugu Rokland, u državi Njujork, proglašeno je vanredno stanje, a svim nevakcinisanim osobama mlađim od 18 godina zabranjen ulazak na javna mjesta u periodu od 30 dana ili dok ne prime vakcinu.

Dakle, bolest koja se praktično smatrala iskorijenjenom opet je aktuelna, i to ne samo u Evropi. Većina oboljelih – 94 odsto – nevakcinisana je, nepotpuno vakcinisana ili nepoznatog vakcinalnog statusa.

Nema vakcine – nema vrtića i škole

Upaljen alarm u Sarajevu: Sve više oboljelih od morbila!

Italija je nedavno zabranila djeci mlađoj od šest godina da idu u vrtiće ukoliko nisu vakcinisana, dok roditelji školaraca koji nisu vakcinisani moraju da plate novčane kazne.

Foto: comzeal images / Shutterstock.com

Mladen Šarčević, ministar prosvete Srbije, najavio je da će se roditelji koji do 1. septembra ne dostave potvrdu o vakcinaciji suočiti sa sankcijama koje uključuju i oduzimanje djeteta.

“Država neće biti blagonaklona prema roditeljima koji odbiju da to urade. Za to, kazao je, postoje novčane kazne, “a u krajnjem slučaju i izuzeće iz porodice, u nekim zemljama se to rigorozno radi”, naveo je Šarčević.

Aljoša Čampara, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo (KS), gdje je sredinom marta proglašena epidemija morbila (a do 5. aprila su, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo KS-a, oboljele 363 osobe), je nedavno podnio inicijativu za donošenje propisa kojim će se nevakcinisanoj djeci zabraniti upis u škole i vrtiće.

“Odluka o vakcinaciji djece nije i ne može biti isključivo pravo roditelja. Pravo djeteta na zdravlje i na najvišu moguću zdravstvenu zaštitu iznad je prava roditelja na izbor”, kazao je tada Čampara.

Čija je odluka o vakcinaciji i koje je pravo jače, preče i važnije, rasprava je koja u posljednje vrijeme nema ni konca ni kraja. S jedne strane imamo one koji se zalažu za vakcinaciju i koji su stava da je vakcina spasila čovječanstvo, s druge strane tzv. antivaksere, odnosno protivnike vakcinacije, koji su mišljenja da svako treba da ima pravo na izbor – a njihov je da ne vakcinišu svoju djecu.

Za i protiv. Ko je u pravu? Čiji su navodi tačniji i možemo li govoriti o tome da je bilo koja strana jedina u potpunosti u pravu? Koliko je strah od posljedica vakcinacije opravdan, a koliko od povezanosti MMR vakcine (ospice, zaušnjaci, rubeola) i autizma, iako rezultati svih zvaničnih istraživanja ukazuju da ta veza ne postoji?

Javnost je, dakle, podijeljena. Ni prvi ni posljednji put. A i sad, kao i svaki put, negdje u sredini su oni koji, iz nekog objektivnog razloga, PROSTO NE MOGU da se svrstaju na bilo koju stranu. Mogu samo imati stav i pratiti šta se dešava, jer od njih, u ovom slučaju, ništa ne zavisi. Oni su, dakle, prepušteni onima koji smiju da prime vakcine; od kojih su mnogi “za”, a sve više ih “protiv”.

Foto: Kaspars Grinvalds / Shutterstock.com

U ovom slučaju, to su oni koji NE SMIJU PRIMITI VAKCINE. Vakcine se ne daju kod stanja smanjene otpornosti zbog: malignih bolesti, terapije citostaticima, terapije većim dozama kortikosteroida (to su lijekovi kojima se liječe neke teške hronične bolesti u djece), terapija zračenjem, druga ustanovljena stanja imunosupresije (smanjenog imunološkog odgovora organizma), kao i kod akutnih, autoimunih ili hroničnih bolesti, ali i tokom trudnoće, febrilnih stanja i kod preosjetljivosti na komponente vakcine.

Dakle, imamo djecu koja NE SMIJU DA PRIME VAKCINE i šta ćemo sad s njima, ako znamo da je na taj način njihova zaštita od određenih bolesti (od kojih ostale štiti vakcina) svedena na našu milost i nemilost?!

Tridesetpetogodišnja Jelena Računica-Šatara je jedna od onih koji nisu smjeli da prime obavezne vakcine. Pojašnjava da je sa osam mjeseci oboljela od histiocitoze X, bolesti zbog koje je primala citostatike i zbog koje se godinama vodila kao bolesna, samim tim nije smjela primiti redovne vakcine.

“Neke od njih sam primila naknadno, ali MMR nije među njima. Do trenutka dok nisam rodila, o vakcinama nisam pretjerano razmišljala, ali znajući koliko je moja mama nada mnom strijepila ni jedne sekunde se nisam dvoumila da li treba da vakcinišem svoje dijete ili ne. S obzirom na to da je u Sarajevu nedavno proglašena epidemija morbila, o vakcinama i sopstvenom zdravlju posljednjih dana razmišljam još intenzivnije jer se osjećam kao da sam stjerana u ćošak, kao da su mi ruke vezane i to samo zbog tuđe neodgovornosti.

Jedan od glavnih argumenata antivaksera je onaj ‘što se plašite nevakcinisanih ako ste vakcinisani’, ali, eto postojimo mi koji tu vakcinu NISMO MOGLI primiti iz objektivnih razloga i sada smo ugroženi kao i one bebe mlađe od godinu dana”, navodi Računica-Šatara i dodaje da je tražila savjet od infektologa koji joj je reako da vakcinu može primiti i sada, ali da nije siguran da li bi bio efikasno u ovom životnom dobu.

I Ana Kotur-Erkić, pravnica i aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom, navodi da kao medicinski “neurizično” dijete, odnosno dijete koje je rođeno prije vremena, sa dosta kasno dijagnostifikovanom cerebralnom paralizom, nijednu “živu” vakcinu nije primila. Sad je u posjedu svog kartona vakcinacije i zna da vakcine koje se daju u borbi protiv bolesti čijoj epidemiji u zadnje vrijeme svjedočimo, nije vakcinisana.

“Ista stvar je bila kada sam 2012. godine dobila zaušnjake, u doba kad se neopisivo brzo širila među studentima. Pritom, tad nisam ni na fakultet išla, u smislu predavanja, tek da prijavim ispit. Nakon zaušnjaka, treći dan po pojavi simptoma, pojavila se školska komplikacija – meningitis. U tom periodu, kada sam završila u bolnici, jedino pitanje koje sam si postavljala je – šta će biti posljedice? Kad imate 24, a čitav život živite s ciljem da svoje stanje učinite što lakšim u svakodnevici, zadnja stvar koja vam treba je da se zbog opšteg stanja u populaciji, pojave dodatne komplikacije”, govori za Lola magazin.

Foto: Natalia Deriabina / Shutterstock.com

Danas, kad razmišlja da bi za neko vrijeme mogla imati djecu, njena osnovna bojazan je, ističe, da zapravo može dobiti rubeolu u trudnoći, koja je jako opasna po dijete.

“Zahvaljujući tom stavu, već sam počela da istražujem šta bi sa mojim osnovnim stanjem bilo najpametniji potez i gotovo je sigurno da ću se vakcinisati, nakon konsultacija sa specijalistima, da izbjegnem komplikacije. Naravno, čitav proces će pratiti ozbiljna priprema, obučen kadar, a još uvijek ga imamo i mjere opreza koje budu preporučene. Srećom, prakse u pogledu vakcinacije su danas drugačije, u korist nas koji imamo određena neurološka stanja, tako da ću moći. Do tad, strah me je pouzdati se u opšti imunitet jer pratim stanje i pojavu bolesti za koje se vjerovalo da su iskorijenjene, zahvaljujući imunizaciji“, kaže Kotur-Erkić.

Strah osjeća i majka dva dječaka sa neurološkim stanjima, koji NI PO KOJU CIJENU NE SMIJU BITI VAKCINISANI. Ipak, kako kaže, iako nije željela da objavimo njen identitet, nju se, kao roditelja, po tom pitanju, dakle, puno i ne pita, što ne znači da o svemu tome nema stav. A on glasi – jedina zaštita njene djece u ovo slučaju je opšti imunitet, a on se postiže dovoljnim brojem vakcinisanih, i s te strane ne može da razumije ljude koji ne žele da vakcinišu svoju djecu, jer očito ne shvataju da su takvom njihovom odlukom ugrožena i djeca koja iz nekog razloga vakcinu primiti ne smiju. A taj “neki razlog” se uglavnom odnosi na zdravstveno stanje, pa tako govorimo o onima koji, znači, imaju neko teže oboljenje ili stanje i koje zaštiti mogu samo zdravi, odnosno, opšti imunitet.

Iza opšteg imuniteta stoji ideja tzv. “IMUNITETA KRDA”, kada je u jednoj zajednici vakcinisano dovoljno osoba (a to nije mali broj, oko 90 do 95 odsto), zaraza će ubrzo biti spriječena jer virus neće tako lako nailaziti na nevakcinisane osobe.

Na Imgur-u, recimo, imate objavu koja sve to slikovito objašnjava (kao i na slici ispod).

“Nizak nivo vakcinacije vodi do zaraze za sve. Srednje razine usporavaju napredovanje bolesti, ali ne nude zaštitu nevakcinisanima. Ali, jednom kad dođe do dovoljno visokog nivoa procijepljenosti, bolest se može uspješno spriječiti. Ne može se širiti dovoljno brzo jer nailazi na veliki broj vakcinisanih pojedinaca, pa je većina populacija (čak i onih koji nisu cvakcinisani) zaštićena.”

Herd Immunity: Why your vaccinations help others

“Imunitet krda” je, tako, evidentan i usljed rutinske vakcinacije djevojčica vakcinom protiv HPV-a (humani papiloma virus) u Škotskoj, što je rezultiralo značajnim smanjenjem broja slučajeva raka grlića materice u kasnijem životu.

Pokazalo je to najnovije istraživanje naučnika sa univerziteta u Edinburgu, Glazgovu, Aberdinu i Strečklajdu, prenosi Independent.

Stopa procijepljenosti protiv HPV-a u Škotskoj je oko 90%, a to je smanjilo pojave prekancerogenih promjena na grliću materice u 90% slučajeva među mladim ženama koje su ga dobile 2008, odnosno u 65 procenata slučajeva kod djevojaka do 18 godina vakcinisanih fakultativno. Uz to, manje oboljelih je evidentirano i među nevakcinisanim ženama, što upućuje na to da je smanjeni prenos ovog virusa u Škotskoj rezultirao stvaranjem takozvanog “imuniteta krda”.

Rutinska vakcinacija djevojčica HPv vakcinom u Škotskoj dovela je i do manjeg broja slučajeva raka grlića materice među nevakcinisanim ženama / Foto: Jarun Ontakrai – Shutterstock.com

Nedavne studije pokazale su i to da HPV utiče na razvoj još nekoliko vrsta karcinoma: uz rak vrata materice može prouzrokovati razvoj raka stidnice, rodnice, anusa, orofaringealnog raka (grla) te genitalne bradavice.

Rak grlića materice: Svijet na tragu da iskorijeni HPV virus, a u BiH još ni vakcinu nismo uveli

Izdvajamo: Meksička naučnica na putu da iskorijeni HPV

Najbolji primjer djelotvornosti vakcine protiv HPV-a danas je Australija, gdje je sistemskim sprovođenjem vakcinacije smanjena učestalost infekcije među mladim ženama na svega 1,1 odsto.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije